U Poličniku pokraj Zadra 1. srpnja 1924. rođen je znameniti povjesničar i arhivist koji se u svom radu posvetio proučavanju srednjovjekovne povijesti Dubrovnika. O značaju njegovih istraživanja i djela ponajviše govori Nagrada za životno djelo grada Dubrovnika koja mu je dodijeljena 1994. Iste godine je umro, u Dubrovniku, upravo na današnji dan, 3. prosinca 1994. godine.
Od rane mladosti Lučić je živio u Gradu, gdje je najprije završio klasičnu gimnaziju, te pohađao Dominikansku visoku bogoslovnu školu. Potom je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio studij povijesti, te kasnije i doktorirao na temu Ekonomsko-društveni odnosi u dubrovačkoj Astareji. Radio je najprije kao sveučilišni asistent, kasnije znanstveni savjetnik na poslijediplomskim studijima među kojima i dubrovačkom. Osim toga, na katedri za arhivistiku na Filozofskom fakultetu je vodio Dubrovačku medievističku radionicu.
U svojim je djelima prikazao povijest Astareje od Ilira do 1366, potanko opisavši društveno-gospodarske i proizvodne odnose, sintetski je obuhvatio razdoblje do potpadanja pod mletačku vlast, te dao vjeran prikaz obrta i usluga u Dubrovniku do početka 14. stoljeća. Naročito se pozabavio i položajem Dubrovnika, te njegovim vezama s hrvatskim i talijanskim jadranskim gradovima, posebice Venecijom, te Engleskom i Španjolskom.
