Značaj Odreda naoružanih brodova tijekom Domovinskog rata ne treba puno isticati, jer svi znamo da nam je bio jedina fizička veza s ostatkom Hrvatske i jedna od najvažnijih postrojbi za održanje njegove herojske obrane i preživljavanje stanovnika.
Početak djelovanja Odreda naoružanih brodova se vezuje za prvu plovidbu glisera Sveti Vlaho 23. rujna 1991. godine i upravo je on posljednji i jedini očuvani primjerak te restauriran je i izložen u parku Batala kao muzejski primjerak.
U sastavu Odreda naoružanih brodova bile su 22 dobro opremljene brodice raznih veličina s više od stotinu pomorskih dragovoljaca. Bili su preko noći naoružani engleskim strojnicama, minobacačima i minama usmjerenog djelovanja. Zadaća ovog odreda je bila probijanje pomorske blokade Dubrovnika i uspostava morskog koridora za dopremanje hrane, lijekova, naoružanja, streljiva i svega ostalog neophodnog za uspješnu obranu grada i kakvu takvu normalizaciju života stanovnika. Pripadnici odreda su gliserima prevozili i ranjenike te branitelje koji su iz svih krajeva Hrvatske dolazili pomoći braniteljima Dubrovnika. Odred naoružanih brodova je bio žila kucavica koja je tijekom opsade Dubrovnika, grad i njegove izmučene branitelje i žitelje održavala na životu.
Tijekom izvršavanja brojnih zadaća poginulo je pet pripadnika, a gliseri Odreda naoružanih brodova su preplovili preko 35 000 Nm, prevezli više od 5 000 civila, ranjenika i vojnika te prebacili preko 4 000 tona različitog tereta. Odred naoružanih brodova odlikovan je 2006. godine Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo njihovih pripadnika u Domovinskom ratu.
