6. prosinca 1991. godine ostao je upamćen i po tragičnoj pogibiji jednog od najzaslužnijih ljudi za organizaciju obrane Grada u Domovinskom ratu – Miljenka Bratoša. On je, već u ožujku te godine organizirao postrojbe za motrenje pograničnih područja da bi nešto kasnije, uz Aljošu Nikolića i Rudija Butkovića, osnovao i Odred naoružanih brodova, kao i organizirao vađenje neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava iz dubrovačkog podmorja kako bi se eksploziv iskoristio za izradu bombi, tzv. ‘televizija’ u tvornici TUP.
Prema riječima generala Nojka Marinovića upravo je Bratoš, koji je rat dočekao na poziciji sekretara Sekretarijata za poslove obrane, ispravno, procijenio da će do rata zaista doći.
-Nije znao kad, ali je znao da hoće. Već tad osmislio je neke zadaće koje ne bi smjele biti javne ni provokativne, jer u to vrijeme nismo smjeli imati vojsku, nismo još bili priznata država. Sa skupinom dragovoljaca on je pripremao skloništa, vodu, hranu, agregate, zalihe krvi. U tom smo segmentu bili relativno spremni za rat – riječi su Nojka Marinovića, koji je opisao taj tragični događaj.
– Najtragičnije je što ga je ubio naš borac. Grad je bio u punoj blokadi i da ne bi tijekom noći došlo do ubacivanja specijalnih skupina agresora, postojale su tzv. ‘mrtve straže’, koja najprije puca, a onda zaustavlja. Pokojni Bratoš napravio je nešto ispred te straže, i ja sam mu rekao da to nije dobro i da to ispravi. Prošao je pored straže i rekao: vraćam se za 20 minuta. U međuvremenu se straža smijenila. Došla je druga postava, on se zadržao duže nego što je trebalo, i u povratku, misleći da je to ista straža, nije stao nego je produžio i stražar je pucao – prepričao je naknadno general Marinović.
Miljenko Bratoš, također na današnji dan, 2011. godine, posmrtno je odlikovan ordenom Reda bana Josipa Jelačića za osobite zasluge. Orden je primio njegov sin Hrvoje. U čast i sjećanje na ovog vizionara i heroja jedna ulica u gradu, više nego zasluženo, nosi njegovo ime.
