Ivo Dulčić rođen je 11. kolovoza 1916. godine u Dubrovniku. Nakon završetka Klasične gimnazije u rodnom gradu odlazi na studij prava u Beograd pa Zagreb međutim kao apsolvent prekida studij i upisuje slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnost. Zbog nesuglasica s profesorima u čijoj klasi je studirao, štoviše svađa zbog Dulčićeva otpora socrealizmu koji je upravo tada bio trend u akademskom obrazovanju, napušta i ovaj studij i vraća se u Grad na jedno vrijeme. 1955. u Zagrebu uređuje atelijer i od tada živi i stvara na relaciji između ova dva grada.
Zajedno s Maslom i Pulitikom, s kojima je stvarao i zajedno izlagao, smatra se utemeljiteljem poznatog dubrovačkog kolorizma.
Bogatstvo kolora i ljubav prema rodnom kraju osnovno su obilježje Dulčićevih slika koje se odlikuju ekspresionizmom, realističnom atmosferom, psihološkim prikazom svojih brzih, gotovo plastičnih portreta. Dulčić je, doduše, jedan od rijetkih poslijeratnih slikara koji je ostao vjeran i sakralnim motivima. Vrlo je značajan njegov rad na crkvenim vitrajima koji je bio poprilično revolucionaran što je na periode izazivalo i negodovanje crkvenih vlasti. Osim u Zagrebu, Vatikanu, Asizu, Essenu, Budvi, Sarajevu… Gradu je u ostavštinu ostavio ovakve radove u Dominikanskom i Franjevačkom samostanu te Crkvi sv. Mihajla.
Ivo Dulčić je preminuo upravo na današnji dan, 2. ožujka 1975., u Zagrebu u 59. godini života a pokopan je u rodnom gradu.
