Ivo (Ivan Lujov) Saraka rođen je u uglednoj dubrovačkoj plemićkoj obitelji 1874. godine. Dakle više od pola stoljeća nakon što je ukinuta Dubrovaačka Republika. Međutim nikako nije prihvaćao novo doba, već je predano čuvao i trudio se prenijeti na nove generacije ostavštinu Republike.
Bio je kurator Dubrovačke biblioteke, počasni kustos Dubrovačkog muzeja i odbornik Dubrovačkog učenog društva Sv. Vlaha. Na žalost od strane historiografa nije dobio zasluženu pažnju. Naime, jedini članak njemu posvećen je objavio Hrvoje Ivanković u Literatu 2015. godine.
Saraka je bio jedan od najvećih donatora Dubrovačkih muzeja kojima je oporučno ostavio gotovo svu svoju pokretnu imovinu iznimne kulturno-povijesne i umjetničke vrijednosti koja i danas oplemenjuje ambijentalni postav Kneževa dvora. Posebno se ističu: raskošni kabinetski ormarić s kraja 17. stoljeća, komode iz 17. i 18. stoljeća, slike starih majstora, portreti Marina Getaldića i Stjepana Gradića, portretne minijature predaka roda Saraka, brojne grafike, vrijedne stare knjige, srebrni jedaći pribor, servisi za jelo. Većina ostavštine se i danas može vidjeti u stalnom postavu Kulturno-povijesnog muzeja.
