U Blatu na Korčuli upravo na današnji dan, 9. prosinca 1918. godine rođen je ugledni hrvatski pravni povjesničar Ante Marinović. U Zagrebu je završio studij prava, nakon čega je radio u povijesnim institutima JAZU-a. Najprije kratko u Zagrebu, a potom u Dubrovniku. Specijalizirao se za paleografiju, arhivistiku i pomoćne povijesne znanosti. Od 1971. do umirovljenja 1987. bio je redoviti profesor na tadašnjoj Višoj pomorskoj školi, kasnije Fakultetu za pomorstvo u Kotoru.
Proučavao je pomorskopravnu povijest hrvatskih srednjovjekovnih primorskih komuna, a naročito se bavio prošlošću Dubrovačke Republike. Objavljivao je arhivsku građu o dalmatinskim komunama. Surađivao je s više stručnih edicija, a naročito su vrijedne njegove rasprave o lokalnoj samoupravi, bratovštinama i povijesti pomorskoga prava u Dubrovačkoj Republici. Uređivao je Zbornik Fakulteta za pomorstvo u Kotoru, te sudjelovao u izradbi enciklopedijskoga Rječnika srednjovjekovnoga latiniteta Jugoslavije. Napisao je značajna djela: Dubrovačko pomorsko pravo, Dubrovačko carinsko pravo te Povijest razvitka srednjovjekovnoga dubrovačkog zemljišnika: Crna knjiga o Astarei.
Ante Marinović je umro u Dubrovniku 2. ožujka 2011. godine.
