Dubrovačka povijest obiluje velikanima kojih se valja prisjećati, osobito u povodu obljetnica njihova rođenja i smrti. Jedan od njih je Milorad Medini, istaknuti hrvatski književni povjesničar i političar, rođen na današnji dan, 13. travnja 1874. godine u Dubrovniku, gdje je i preminuo 20. studenoga 1938. godine.
Studij slavistike pohađao je u Beču, gdje je 1895. doktorirao filozofiju. Od 1896. radio je kao gimnazijski profesor u Dubrovniku i Splitu, a od 1907. do 1910. bio je urednik lista Crvena Hrvatska. Godine 1908. izabran je za narodnog zastupnika u Dalmatinskom saboru, a od 1910. do 1918. bio je član Zemaljskog odbora u Zadru.
U svom znanstvenom radu ponajviše se bavio poviješću Dubrovnika te starijom dalmatinskom i dubrovačkom književnošću. Istraživao je i izvore za stariju hrvatsku povijest, među kojima se ističe Ljetopis popa Dukljanina. Svoje je radove uglavnom objavljivao u stručnim časopisima, a među važnijim djelima izdvajaju se: O postanku i razvitku kmetskih i težačkih odnosa u Dalmaciji (1921), Dubrovačke starine (1935) te Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku (1935).
