Naš slikarski velikan Vlaho Bukovac rođen je 4. srpnja 1855. godine u Cavtatu i to kao Vlaho Fagioni. Prezime tek kasnije, na nagovor poznatog dubrovačkog pjesnika Meda Pucića, mijenja u Bukovac.
Njegov je život bio vrlo turbulentan, naročito u najranijoj dobi kada se već sa 11 godina odvaja od roditelja koji ga šalju kod strica u daleku Ameriku. Tamo ga, nakon smrti strica, očekuje jako težak period koji ga je neminovno obilježio za cijeli život. Naime stričeva udovica dobro dijete umjesto u školu šalje u popravni dom. Na sreću nakon četiri godine Vlaho iznalazi načina za vratiti se doma u rodni Cavtat. No tu nije kraj njegovim poteškoćama. Kako nije želio biti na teret roditeljima odlučuje se otisnuti na more kao mornar I negdje na relaciji Carigrad – Liverpool – Odesa doživljava nesreću. Sreća u toj nesreći je da vrijeme dugog oporavka počinje kratiti slikanjem i to po zidovima rodne kuće u Cavtatu.
Vlahov nemirni duh otisnuo ga je u Peru 1873. godine gdje je otputovao s bratom Jozom. Isprva zarađuje oslikavajući željezničke vagone. Odlazi potom u San Francisco gdje se najprije amaterski počinje baviti slikarstvom, a potom uzima prve poduke iz slikanja. Izrađivao je portrete po narudžbama i, kako mu je dobro krenulo, odlučio se vratiti u Europu i studioznije posvetiti slikarstvu.
1877. Vlaho na Pucićev nagovor odlazi u Pariz gdje ga prepoznaju kao iznimno talentiranog umjetnika, pa tamo boravi, stvara i izlaže 15 godina. Dolaskom u Zagreb 1893. godine postaje centralna figura i kreator hrvatske umjetničke scene, pokretač likovnih događaja te svojim utjecajem na cijelu generaciju mladih slikara sudjeluje u stvaranju temelja hrvatske Moderne. 1898. se vraća na četiri godine u rodni Cavtat i upravo u tom razdoblju oslikava strop Bondinog teatra u Gradu.
1902. godine odlazi u Beč gdje 1903. ima veliku samostalnu izložbu, nakon čega seli u Prag gdje provodi posljednjih dvadesetak godina života radeći kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti.
1892. godine Bukovac se oženio mladom Jelicom Pitarević iz Dubrovnika s kojom je imao četvero djece, jednog sina i tri kćeri.
Posljednji put Vlaho posjećuje Cavtat 1920. godine. Umire 23. travnja 1922. u Pragu u 67. godini života. Pokopan je u svom rodnom Cavtatu.