Rafo Andrović rođen je u Dubrovniku 19. ožujka 1771. godine. Školovao se u Dubrovačkome kolegiju, a bavio odvjetništvom i trgovinom, ujedno obavljajući više činovničkih dužnosti u Dubrovačkoj Republici. 1803. godine je imenovan članom rimske Arkadije pod imenom Lisandro Megario.
Bio je poznat kao frankofil, pa je pod vlašću Austrije bio u nemilosti. Čitav je život pisao i to prigodnice na talijanskome i latinskome namijenjene prijateljima i odličnicima. Uredio je zbornik pjesama posvećen Franji I., a autor je biografije znamenitog Luke Stullija. Ujedno, Appendini je Androviću posvetio svoju antologiju dubrovačkih latinista. Najzanimljivije je svakako da Ivo Vojnović Rafa Androvića spominje u Dubrovačkoj trilogiji. Većina mu je pjesama ostala u rukopisu, dok su neke objavljene u zbirkama s drugim autorima.