Upravo na današnji dan, 19. srpnja 1841., rođen je znameniti dubrovački liječnik i autor više djela iz svoga područja rada, Jakov Đivanović. Po završetku srednje škole u rodnom gradu odlazi u Beč gdje završava studij medicine 1868. godine.
Radio je kao liječnik u Gradu i u Blatu na Korčuli. Radio je i kao nastavnik. Za bosansko-hercegovačkog ustanka koji je trajao od 1875. do 1878. godine organizira u lazaretu na Pločama i u Ježevici medicinsku skrb za izbjeglice i ranjene pobunjenike. Tada je i sam obolio od pjegavog tifusa.
1883. godine izdao je svoje prvo djelo „O kužnim bolestima za općine i narod“. Namjesništvo u Zadru otkupilo je veći dio naklade. 1893. godine za stalno se seli u Zadar. Tamo je bio ravnatelj Primaljske škole i predstojnik Pokrajinskoga zdravstvenog vijeća.
Zahvaljujući uspjesima u suzbijanju malarije u Dalmaciji dobio je naslov dvorskog savjetnika, ali ubrzo potom je umro, u Zadru u siječnju 1912. godine, a tijelo mu je preneseno u rodni grad gdje je i pokopan.
Glavno mu je djelo „Brodarska higijena“. Bila je to prva knjiga te vrste ne samo na hrvatskom, već i na nekom slavenskom jeziku uopće. 60 je godina ovo djelo bilo jedini hrvatski pisani priručnik o pomorskoj higijeni.
Slijedeća vijest