U dubrovačkoj vlastelinskoj obitelji 11. siječnja 1755. godine rođen je znameniti književnik Džono Rastić. Pisao je razne književne vrste, poslanice, alegije, epigrame, ode… Pjesme su mu bile na latinskom, a pisma i govori na talijanskom jeziku.
Ipak, ostao je upamćen kao najveći satiričar među hrvatskim latinistima. Duhovito se osvrtao na tadašnji društveni život, prihvaćene strane običaje, teatar i drugo. Oštro se suprotstavljao idejama Francuske revolucije, a bio je veliki kritičar Voltairovog lika i djela. Dosta njegove ostavštine sačuvano je u Državnom arhivu u Dubrovniku.
Džono je Republici služio u politici i upravi te je dočekao i njezin pad. Umro je upravo na današnji dan, 30. ožujka 1814., u 59. godini života.
