Kao najmlađa od čak devetero djece Nikole Boškovića, 3. studenoga 1714., rođena je sestra velikana Ruđera Boškoća, Anica, koja je umrla upravo na današnji dan, 12. kolovoza 1804. godine u rodnom Dubrovniku. Pokopana je u franjevačkoj crkvi u Gradu.
Nije se udavala, pa je živjela s majkom i bratom Božom. Život joj je bio obilježen tragedijama, ali je Anica predano radila na svestranom obrazovanju, što kod kuće, što u samostanu Svete Katarine, gdje joj je sestra bila dumna. I pisala…
Bila je Anica nesumnjivo žena ispred svoga vremena, za ta doba iznimno obrazovana. Od jezika je znala latinski, talijanski i francuski. Na žalost, od njezinih je djela u cjelosti ostala sačuvana samo božićna pastorala “Razgovor pastirski vrhu porođenja Gospodinova”, tiskana 1758. godine. Manji je dio njezinih religioznih pjesama sačuvan u rukopisu, sabran u djelu pod nazivom “Poesie Illiriche”, a njene su “Pjesni na čast Prisv. Srca Jezusova” tiskane u jednome molitveniku 1783. Pisala je i prigodnice, od kojih se izdvajaju dvije posvećene majci i jedna bratu Ruđeru, s kojim se često dopisivala dok je bio u inozemstvu.