Iako je rođeni Talijan, Francesca Mariu Appendinija držimo našim, dubrovačkim i hrvatskim velikanom. I to iz puno valjanih razloga. Naime, rođen je u Poirinu, mjestu pokraj Torina, upravo na današnji dan, 6. studenoga 1768. godine. U Rimu je završio teologiju, da bi se potom preselio u Dubrovnik, gdje je od 1792. radio kao profesor i ravnatelj u dubrovačkome zavodu Collegium Ragusinum. Paralelno je puno pisao i njegova djela su nam ostala u zalog kao povijesno-kulturna baština od neprocjenjive vrijednosti.
Tako je u „Bilješke povijesnokritičke o starini, povijesti i književnosti Dubrovčana“ izložio detaljan i sustavan pregled dubrovačke političke i kulturne povijesti. Pisao je također o našim velikanima, poput Ivana Gundulića i Joakima Stullija. Njegovo je najpoznatije jezikoslovno djelo opsežna „Gramatika ilirskoga jezika“ izdana 1808. godine, a pisao je na osnovi štokavske književne i jezikoslovne baštine.
Za našu, dubrovačku povijest, i to razdoblje uoči propasti Republike, puno značajnih informacija donosi njegov dnevnik.
Appendini je umro u Zadru 30. siječnja 1837. godine.
