Simone Paolo (Šimun Pavao) Capitozzi rođeni je Rimljanin koji u Dubrovnik dolazi 1712., s 42 godine života i tu ostaje do svoje smrti, 19. studenog 1753. godine.
Imao je veliko znanje i brojne vještine koje je izbrusio još u rodnom gradu gdje je završio filozofiju i teologiju te radio kao odgojitelj i profesor u zavodima Isusovačkog reda u koji je stupio s 18 godina.
Capitozzi je četiri puta bio rektor dubrovačkoga Kolegija. U ranijoj literaturi navodilo se da je upravo on arhitekt dubrovačke Crkve svetog Ignacija, poznatije kao Jezuiti. Međutim, uspostavilo se kako je crkvu, po planovima Ignazija Pozza, on zapravo dovršio 1725., a otvorena je 1729. U svakom slučaju dao je veliki doprinos njenoj izgradnji.
Iza sebe je ostavio Ljetopis dubrovačkog kolegija koji je temeljio na kućnoj arhivi i izvornim pismima generala Reda i rimskih provincijala dubrovačkoj rezidenciji. Sačuvani dio se čuva u isusovačkom arhivu u Veneciji. Ovo je djelo značajan izvor informacija za kritičko i potpunije poznavanje uloge tog znamenitog dubrovačkog zavoda u kulturnom životu grada, posebno za vrijeme baroka.
