U siromašnoj građanskoj obitelji u Dubrovniku je upravo na današnji dan, 12. veljače 1753. godine, rođen priznati hrvatski latinski pjesnik, skupljač latinske poezije, diplomat i propovjednik Antun Marija Agić.
Po završetku isusovačke gimnazije u rodnom gradu stupa u franjevački red i odbacuje svjetovno ime Ivan. U Italiji je završio studije filozofije i teologije. Po povratku u Dubrovnik predaje u franjevačkim školama te sudjeluje u nekim značajnim diplomatskim misijama Dubrovačke Republike, primjerice u Bosni i Carigradu.
Odbio je ponudu da bude stonski biskup 1800. godine te odlazi u samostan na Daksu, gdje se posvećuje znanosti i poljodjelstvu. Jako ga je pogodila okupacija Dubrovnika 1806. godine pa odlazi u Italiju nakon što su Francuzi zaposjeli franjevačke samostane. S obzirom da je Napoleon raspustio i samostane u Italiji vraća se u Grad gdje završava u tamnici, jer je odbio prisegnuti na vjernost novoj vlasti. Iz zatvora je pušten tek nakon što je to ipak, naravno nerado, pristao učiniti pa neko vrijeme radi u dubrovačkim knjižnicama i arhivima. Ponovno odlazi u Italiju gdje se naročito posvećuje proučavanju kulturne povijesti Dubrovnika. Piše pjesme na latinskom jeziku, ponajviše prigodnice, elegije, posvećene znamenitim suvremenicima. Paralelno nastavlja raditi kao nastavnik i propovjednik.
Agić je bio iznimno posvećen istraživanju života i djela dubrovačkih pjesnika latinista; Stjepana Gradića, Vicka Petrovića, Franje Staya, Rajmunda Kunića i drugih. Istraživao je općenito dubrovačku prošlost, a najviše likove i djela dubrovačkih humanista. Posebno je proučavao djela Ilije Crijevića i prepisivao ih iz vatikanskih rukopisnih kodeksa (autografa).
Sva Agićeva djela, ispisi i prijepisi ostali su sačuvani u rukopisu. Neka od njih nalaze se u Knjižnici Male braće u Dubrovniku i u Vatikanskoj knjižnici.
Umro je u Assisiu u Italiji 23. listopada 1930. godine.
