Većinu povijesti općenito, pa tako i onu kulturnu, ispisali su muškarci. Žene se počinju spominjati i valorizirati tek kasnije. Tako je bilo svugdje u svijetu pa i kod nas. Dosta je žena stvaralo stoga pod pseudonimima, naravno muškim. Osim Cvijete Zuzorić malo se koje žensko ime spominje na ovom prostoru kao značajnije u smislu talenta, stvaralaštva, intelekta… Ipak ima žena koje su dale svoj obol kulturi i umjetnosti, a jedna od njih je nesumnjivo Lukrecija Bogašinović Budmani.
Ova je dubrovačka pjesnikinja rođena upravo na današnji dan, 26. listopada 1710. godine. Njen je djed bio znameniti pjesnik. Napisala je tri osmeračka spjeva starozavjetne tematike: Posluh Abrama patrijarke (1763.), Život Tobije (1763.) i Život Jozefa patrijarke (1770.) te božićnu pastoralu Razgovor pastirski vrhu porođenja Gospodinova (1764.). Sva ta djela pokazuju dobro poznavanje starijih dubrovačkih pisaca, namijenjena su ponajprije neukoj, ženskoj publici, a prema solidnu broju njihovih prijepisa može se zaključiti da su bila rado čitana.
Lukrecija je umrla u rodnom gradu 8. lipnja 1784. u 74. godini života.
