U uglednoj dubrovačkoj plemićkoj obitelji upravo na današnji dan, 24. veljače 1708. godine, rođen je naš znameniti pjesnik i prevoditelj Luko Mihov Bunić. Školovao se u dubrovačkom kolegiju za pravnika te se bavio odvjetništvom. Ujedno, obavljao je brojne dužnosti u javnim službama Dubrovačke Republike. Bio je knez Konavala, Lopuda i Koločepa, u više navrata član Malog vijeća i Vijeća umoljenih te čak šest puta knez Republike.
Uza sve to našao je vremena za svoju strast; pisanje i prevođenje. Pisao je na hrvatskom i latinskom i to ponajviše epigrame, satire, ode i prigodnice. Stručnjaci koji su proučavali njegov rad usuglašeni su da nije imao baš pjesničkoga talenta, a da su mu prijevodi također nezgrapni i mehanički. Prevodio je uglavnom grčke i rimske klasičare. Najpoznatiji mu je kratki spjev „Arion u rieku, Aretuza u goru“, varijacija na Ovidijeve „Metamorfoze“. Pisao je i prigodnice vezane za aktualna politička zbivanja.
Sve je njegove sačuvane pjesme i prijevode objavio 1920. godine poznati hrvatski klasični filolog, akademik Đuro Korbler.
Bunić je umro u rodnom gradu 4. prosinca 1778. godine.
