Dubrovačka povijest obiluje značajnim osobama koje su je obilježile i obogatile. Jedna od njih je svakako Bernard Đurđević koji se rodio upravo na današnji dan, 21. kolovoza 1961. godine. Nakon smrti roditelja pošao je u Rim, gdje je 1637. stupio u Isusovački red. U Rimskom kolegiju završio je filozofski i teološki studij, ali je obolio i napustio Red. Vrativši se 1648. kući zaređen je za svećenika i imenovan prvostolnim kanonikom. Iste godine postao je arhiđakon i zamjenik dubrovačkog nadbiskupa i tu je službu obavljao do kraja života. Kako je bio jedan od dvojice kanonika koji su preživjeli veliki potres 1667, zauzimao se za što hitniju obnovu grada. Osim toga, nakon potresa, u kojemu je propao gotovo sav arhiv nadbiskupije i kanoničkog zbora, nastojao je prikupiti što više sačuvanih dokumenata i pribilježiti ono čega se mogao sjetiti iz prošlosti Dubrovačke nadbiskupije, ali se i to djelo poslije zagubilo.
Parničio se s crkvenim ustanovama zbog prihoda od nekih nekretnina, a oporučno je najveći dio imetka ostavio siromašnima i potrebnima. Njegovim novcem podignut je mramorni oltar Svetog Bernarda u obnovljenoj prvostolnoj crkvi. U svojoj je zbirci imao 16 vrlo vrijednih umjetničkih slika, među kojima je bilo i Tizianovih, Palme Starijeg, Padovaninijevih, Bordoneovih, a ostavio ih je prvostolnoj crkvi.
Glavno mu je djelo La vita di Francesco Perotto Arcivescovo Ragusino, opširan životopis dubrovačkog nadbiskupa Perottija, kojemu je više godina bio zamjenik. Skupljao je hrvatske narodne poslovice i dosjetki. U satiričnim pjesmama izvrgavao je ruglu mane sugrađana, pa se zbog toga s njima sukobljavao i sporio na sudu. Prigodne pjesme pisao je na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku.
Umro je 18. srpnja 1687. godine.