U obitelji uglednog dubrovačkog senatora Miha Junijeva Gradića upravo na današnji dan, 6. ožujka 1613. godine, rođen je znameniti polihistor, filozof, pjesnik, znanstvenik, prevoditelj, isusovac i diplomat Stjepan Gradić ili po talijanski Stefano Gradi. U kući Gradića okupljala se dubrovačka intelektualna elita, a među njom Ivan Gundulić i Marin Getaldić i tu je Stjepan stekao osnove za ono što je kasnije postao.
Osnovno obrazovanje stječe kod isusovaca u Gradu da bi onda prešao kod ujaka u Rim gdje nastavlja školovanje. Završava studij filozofije, doktorira građansko i crkveno pravo. Bio je i ugledni matematičar, ali i diplomatski predstavnik pri Svetoj Stolici.
Veliki obol daje u obnovi Dubrovnika nakon velike trešnje 1667. godine. Uz pomoć svojih europskih prijateljstava i poznanstava organizirao je pomoć stanovnicima u vidu hrane, novca, građevinskog materijala… Napisao je spise u kojima predstavlja upute za obnovu grada. Naročito se zalagao za ponovnu izgradnju Katedrale za koju piše da je ‘temelj budućeg spasa’. Na njenom se pročelju i dan danas nalazi natpis Gradiću u spomen: ‘Ovaj hram Uznesenja Gospina posvećen je neumornom brigom opata Stjepana Gradića’. Uglavnom gradnja nove katedrale je počela 1674., završena je 1713. godine, a Gradić je za svoje zasluge prozvan ocem domovine.
Preminuo je u Rimu 2. svibnja 1683. u 70-toj godini života.
