Marin Držić, zvan Vidra, rođen je u Dubrovniku 1508. godine. Naš je najveći komediograf bio zaređen za svećenika što je bila obiteljska tradicija. Studirao je u Sieni gdje je nakon studija bio i sveučilišni rektor. Još od tada Držić ima problema s vlastima i policijom, jer je sudjelovao u zabranjenoj izvedbi predstave.
Družina Pomet pred Kneževim je dvorom 1548. izvela njegovu komediju Pomet i tu se prvi put pojavljuje lik Dunda Maroja. Iste godine na istom je mjestu izvedena Tirena. Družina Pomet 1551. u vijećnici Kneževa dvora izvodi Dunda Maroja. Četiri godine nakon toga družina Njarnasi izvodi Držićevog Skupa, a Grižula je prvi put uprizorena 1556. godine na svadbi Vlaha Sorkočevića. Izvođenje jedine Držićeve tragedije – Hekube – vlasti su zabranile pod izlikom da bi mogla uznemiriti pučanstvo, što god to značilo.
1562. godine Držić napušta Dubrovnik i odlazi živjeti u Veneciju. Tamo je obnašao dužnost kapelana mletačkog biskupa. Ljeti 1566. godine Držić u Firenci piše urotnička pisma u kojima se obrušava na dubrovačku oligarhiju, nudeći pomoć za rušenje tadašnje vlasti u Gradu. Posebno mu je smetao prijateljski odnos s Turcima. Godinu dana nakon pokušaja urote, upravo na današnji dan, 2. svibnja 1567., Marin Držić umire u Veneciji. Pokopan je u zajedničkoj grobnici bazilike sv. Ivana i Pavla.
Nesumnjivo je najznačajniji autor hrvatskog manirizma i općenito jedan od najvećih hrvatskih književnika čija su djela danas jednako aktualna kao i kada su nastala, te ih publika obožava. Teatar i Dubrovačke ljetne bez Držića su nezamislivi.