Predavanje „Blaženi Alojzije Stepinac i Dubrovnik“ msgr. Juraja Batelje održano je večeras u dvorani Ivana Pavla II. u Samostanu sv. Klare.
Msgr. Batelja bivši je voditelj procesa za proglašenje blaženim Alojzija Stepinca, a trenutno je zadužen za proces proglašenja blaženim sluge Božjeg kardinala Franje Kuharića.
Autor je trilogije pod naslovom “Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi” u kojoj su prvi put na jednom mjestu prikupljeni svi dokumenti koji rasvjetljuju ulogu i ponašanje zagrebačkog nadbiskupa u zbivanjima prije i tijekom 2. svjetskog rata.
Na večerašnjem predavanju nazočila je i Marijana Brkan rođena Beljo iz Dubrovnika, djevojčica rođena s cerebralnom paralizom, koja je ozdravila nakon što ju je majka odvela na grob blaženog Alojzija Stepinca.
– Alojzije Stepinac shvaćao je što je identitet na našim prostorima – to je euharistija i mariologija – istaknuo je uvodno msgr. Batelja dodavši:
– Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo, a u ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se od nikoga natkriliti – pročitao je Stepinčevo geslo osvrnuvši se i na njegov dolazak u Dubrovnik, kada je 1941. predvodio Festu Svetoga Vlaha.
– Kroz svoje propovijedi Dubrovnik je smatrao hrvatskom Atenom, a Festu svetoga Vlaha ponosom ovoga Grada.
Osvrnuo se i na njegove izjave i aktivnosti u ratnom i poratnom razdoblju, kao i na pružanje pomoći brojnim osobama prije i u vrijeme 2. svjetskog rata
– Osnovao je 9 sirotišta, Rebro je izgrađeno na crkvenom zemljištu, ratnu siročad zbrinjavao je po obiteljima, ili kod časnih sestara u Frankopanskoj, pružio je pomoć našim otocima. Tada su Nijemci i partizani palili polja,a otočani su bili gladni. Stepinac je molio i pisao na sve strane. Kad bi pak pomoć uspio poslati, onda bi je odnijeli naši – istaknuo je.
Naglasio je i kako brojni dokumenti koje je skupio svjedoče o spašavanju Židova, Srba, Slovenaca, Poljaka, komunista, Hrvata disidenata koji se nisu slagali s ustaškim režimom, časnika.
– Čak je 1937. oformio Komitet za prijem židovskih izbjeglica iz Poljske i Njemačke – napomenuo je.
Iznio je i niz dokumentata iz arhiva komunističkih sigurnosnih službi koji rasvjetljavaju način na koji je ondašnji režim montirao politički proces protiv zagrebačkog nadbiskupa.
– Aleksandar Ranković je u svibnju 1945. naredio da se uhiti Stepinac, da se s njime postupa dobro. Uhitili su ga „drugovi Gržetić i Biber“ no ubrzo Biber piše kako akcija nije urodila plodom da bi ga se moglo eliminirati kao ustaškog suradnika. Tito se nedugo nakon Stepinčeva uhićenja pojavio u Zagrebu i tražio, prvo od predstavnika klera, a zatim i od samog nadbiskupa, odcjepljenje Crkve u Hrvata od Svete Stolice. Stepinac je bio protiv – naglasio je.
Msgr. Juraj Batelja svrnuo se i na brojne dokumente iz arhive Udbe koji su služili pri montaži procesa, o čemu je također govorio okupljenima.