Stalno se „trubi“ o korupciji u svim porama našeg društva. I zaista, svi mi znamo barem jedan slučaj gdje se netko okoristio na račun javne pozicije, odnosno javnog dobra. Bilo to zapošljavanje „preko veze“, namještanje nekog posla rođaku koji je, baš eto, ponudio najviše na javnom natječaju… Da ne nabrajam. Masu se takvih slučajeva prepričava po kuloarima, ali odgovaraju rijetki. Doduše zadnjih godina ipak, ruku na srce, svjedočimo poboljšanju situacije u ovom pogledu. Bilo je uhićenja i to visokih državnih dužnosnika; ministara, pročelnika…
Jedna od možda najpreciznijih i najjasnijih definicija korupcije podrazumijeva, kako se navodi, „svako odstupanje od postavljenih normi, odnosno, kao zloupotreba javnih ili službenih ovlasti s ciljem ostvarivanja osobnih probitaka ili probitaka povezanih osoba, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru“. U pravilu se, kad je u pitanju korupcija, javni i privatni sektor isprepliću. Primjer je već gore navedeno namještanje posla u korist, primjerice grada ili općine, nekome bliskome tko ima privatnu firmu, poput one za izvođenje određenih građevinskih radova. Realno takvi su slučajevi najčešći.
Što se zakonski mijenja?!
Bili bi najsretniji, ajmo reći mi pošteni svijet, kad bi se korupcija mogla iskorijeniti preko noći. Ali, to je nemoguća misija. Nerijetko običavamo misliti kako je to nekakav specifični problem u Hrvata, ali činjenice, odnosno statistika nas pobija. Naime, s korupcijom se bore i najrazvijenije europske demokracije. Možebitno je kod njih, pogotovo u usporedbi s ranom fazom naše neovisne države, korupcija bolje, suptilnije „upakirana“, ali itekako je prisutna.
Nedavno su u Hrvatskom saboru izglasane izmjene i dopune paketa pravosudnih zakona, između ostalih i Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Primarni je cilj, kao što i sam naziv ovog zakona ukazuje, ojačati zaštitu prijavitelja nepravilnosti. Tendencija je da njihova uloga, koja je društveno nesporno iznimno važna, bude još jača. Tako su zakonske izmjene argumentirali vladajući.
Predložene izmjene odnose se na preciziranje materijalnog područja primjene s kaznenim djelima protiv gospodarstva, kaznenim djelima protiv službene dužnosti i kaznenim djelima djela pronevjere i podmićivanja zastupnika iz Kaznenog zakona. Ključna je novost da osobe, koje prijavljuju nepravilnosti izravno policiji ili državnom odvjetništvu, imaju pravo na zaštitu pod istim uvjetima kao osobe koje podnose prijavu putem vanjskog prijavljivanja, odnosno Pučkom pravobranitelju.
Zakonskim je izmjenama propisan rok od 15 dana za odgovor na tužbu, dok se ročište za glavnu raspravu mora održati u roku od 30 dana od dana primitka odgovora na tužbu. Određen je i rok od šest mjeseci za dovršetak prvostupanjskog postupka, kao i rok od 30 dana za odlučivanje o žalbi podnesenoj protiv odluke prvostupanjskog suda. Istovremeno je povećana je i gornja granica prekršajnih kazni za osvetu prema prijavitelju i to do 100 tisuća eura za pravne osobe, do 15 tisuća eura za obrtnike, te 6 tisuća eura za fizičke osobe.
Zakon o lobiranju – kamen temeljac
Nesumnjivo značajan iskorak u borbi protiv korupcije predstavlja Zakon o lobiranju koji je izglasan i stupio na snagu prošle godine. Njime se konačno definiralo jedno, do tada, posve neuređeno društveno-pravno područje. Ovim su zakonom propisane definicije lobiranja. Naznačeno je tko su lobisti, tko lobirane osobe, a tko korisnici lobiranja. Ujedno, uveden je Registar lobista, uvjeti za njih, kao i sankcije za sve one među njima koji ne poštuju zakonske norme.
Podsjetimo, u Registar lobista mogu se upisati osobe koje se žele baviti djelatnošću lobiranja. Uvjet je za fizičke osobe da su punoljetne i da protiv njih nije izrečena pravomoćna presuda za kaznena djela precizno određena Zakonom o lobiranju. Kazne za neupisivanje u Registar su: za fizičku osobu od 500 do 5 tisuća eura, a za pravnu osobu od 2 do 20 tisuća eura.
Donošenju Zakona o lobiranju prethodilo je pristupanje Republike Hrvatske Radnoj skupini
OECD-a protiv podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama, prije čega je naša država potpisala Konvenciju o borbi protiv podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama i to u studenome 2022.
Osnovan je i Savjet za sprječavanje korupcije putem kojeg resorno ministarstvo prati provedbu strateških dokumenata poput Strategije sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. godine i razrađuje akcijske planove, od kojih se izdvaja Akcijski plan za razdoblje od 2025. do 2027. godine. Ti planovi sadrže konkretne mjere koje za svrhu imaju ojačati transparentnost javne uprave, sprječavati sukobe interesa i jačati integritet javnih tijela, posljedično logično i povjerenje građana u iste.
‘Pokreni promjenu – prijavi korupciju’!
Nema sumnje – institucionalni okvir borbe protiv korupcije je postavljen. I on je dobar. U međuvremenu je pokrenuta i nacionalna kampanja „Pokreni promjenu – prijavi korupciju”, a s ciljem informiranja i edukacije građana o štetnosti korupcije, mogućnostima prijave nepravilnosti i zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Svrha je potaknuti aktivno sudjelovanje javnosti u borbi protiv korupcije. Jer uistinu zaludu svi zakoni, kampanje, uspostava nadležnih tijela, ako ćemo se u praksi praviti ludi, glupi, gluhi i ćoravi!
