MK Dvije Rote osnovan je davne 1999. godine i jedan je od najdugovječnijih moto klubova na ovim prostorima, ali i šire. Članove kluba osim velike ljubavi prema motorima veže i duboki osjećaj prijateljstva, a osim članova i prijatelja s područja Konavala i šire okolice Dubrovnika klub ima i svoju podružnicu u Mariji Bistrici. Preciznije radi se o jeseni 1999. kada je u caffe baru ZZ u Konavlima nekolicina prijatelja, zaljubljenika u motocikle održala osnivačku skupinu. U ožujku iduće godine cijela priča je bila spremna, dokumenti predani i nastao je klub koji njeguje svoju tradiciju već dva desetljeća. Povodom velike proslave, koja će se održati u subotu 7. prosinca u Domu kulture u Čilipima, razgovarali smo s predsjednikom kluba Dankom Ragužem o dvadeset godina punih zabave, motocikla i najvažnije dobre volje.
Dođite u miru ili ostanite doma
-U tim samim početcima radilo se o čistim entuzijastima. Skupini prijatelja koji su voljeli motore. Bilo je poslijeratno vrijeme, ne baš idealno za kupovinu motora. Tada su i motori koje su osnivači imali, pa, neću reći smiješni, ali daleko od danas (smijeh). Nekolicina prijatelja je cijelu priču krenula u jednom kafiću i već 2000. godine klub je nastao. U cijeloj Hrvatskoj to poratno razdoblje bilo je kao stvoreno za osnivanje klubova. Tada nije bilo interneta, ali se glas širio i ljudi su čitali o motorijadama, defileima i druženjima pa nije čudno da se u mnogim mjestima, kao i kod nas, pojavio interes za osnivanjima klubova – priča nam Raguž. Nije trebalo dugo i već te iste 2000. godine organizirana je i prva zabava.
-Prvi party je iste godine organiziran. Radilo se o nekoj srušenoj zgradi zadruge u Čilipima gdje su se čak prve dvije motorijade održale. Tih prvih motorijada pridružili su nam se i Oldtimeri iz Zagorja. Nama je to bilo neshvatljivo tada, da stari motori prevale tako veliki put i dođu do nas uveličati našu zabavu. Zabave idućih godina su se održavale u Šišinim Dubima, pa u Moluntu, pa smo se vraćali puno puta i do kluba. Veliki je izazov zapravo bila sama organizacija za tako veliki broj ljudi. Obično se okupljanja održavaju u unutrašnjosti pa nije problem naći neko veliko područje ili polje gdje se svi možemo skupiti. Nama je to uvijek lagani problem. Još jedna stvar je što ugostimo veliki broj ljudi koji nisu s mora. Kada dođu oni bi odmah htjeli vidjeti more i biti blizu mora, a to nije baš izvedivo – nastavlja Raguž.
Putovanja i druženja
Kao i mnoge druge stvari, Raguž se prisjeća druženja i susreta s kojih će uspomene nositi sa sobom, kao i svi članovi kluba, do kraja života. Kako nam priča Raguž u klubu nećete naići na nikog tko ima negativnu energiju. Članovi su puni pozitive i optimizma i baš tu pozitivu nose sa sobom gdje god idu. Vožnja, druženje i roštiljanje, koje od milja zovu i krematorij, ovim su bikerima ipak jedan ispušni ventil. Ventil koji je zdrav i koji ih uvijek opusti nakon dugog dana.
-Ne želim da sad ispadne kao da nešto loše govorim o trenutnoj moto sceni, ali prije… Prije je bilo baš nevjerojatno. To su bila nevjerojatna druženja, događanja, natjecanja i jedna srčanost u zraku koja će se teško ponoviti. Tog veselja i dobre volje danas možda ipak nedostaje. Ne znam kako bi bolje to opisao, jednostavno su svi bili puni pozitive. Putovalo se gotovo svakog vikenda. Naravno, većina nas nije uvijek ni mogla što od posla, što od familije, ali trudili smo se da barem negdje blizu po Dalmaciji otputujemo i zabavimo se. Zagreb i unutrašnjost su ipak bili dosta daleko, pa bi nam za takav put trebalo četiri – pet dana. Dok bi ovako krenuli u petak poslijepodne, a kući se vraćali u nedjelju – prisjeća se Raguž. No to što se nije moglo uvijek putovati nije spriječilo brojne članove da tijekom dugih 20 godina otputuju po brojnim Europskim okupljanjima ljubitelja motocikla. Članovi su na putovanjima stvorili brojna prijateljstva koja će kako kaže i sam Raguž, trajati za života.
-Naši članovi su putovali posvuda. Putovalo se po Njemačkoj i Austriji, a neki članovi išli su i u Černobil i u Moskvu. Što se tiče juga, išlo se u Grčku, Albaniju, Makedoniju, Italiju, ma baš posvuda se išlo. Uvijek je gust putovati i voziti se negdje drugo, ali moram vam
i priznati mi Hrvati smo ipak od svog mentaliteta. Svugdje su nas primili lijepo i pristojno, ali tu srčanost imamo samo mi. No to je sve uredu, svi smo mi različiti, a kakav bi svijet dosadno mjesto bio da smo svi isti – zaključuje ovu temu Raguž.
Brojne akcije
Dvije rote s vremenom su postali i sinonim za brojne akcije. Što one koje su sami organizirali, a što one na koje su ih pozvali. Nasmijani i puni dobre volje, članovi kluba uvijek su spremni ‘dat ruke’ i pomoći, gdje je pomoć potrebna.
-Uvijek je bila neka ideja da pomognemo kome pomoć možemo. Bilo da se radi o pomoći oko organizacije, nekoj humanitarnoj motorijadi, prikupljanju novaca ili slično. Nama nikada nije problem ‘dati ruke’ za dobar razlog. Koliko možemo učiniti – učinimo. Organiziramo tako i humanitarne zabave u samom klubu gdje sav prihod uvijek doniramo. Evo baš posljednja akcija kojoj smo se pridružili je u Mokošici. Ne možemo mi biti ‘samo’ bikeri, da to radimo da bi se nekome prezentali. Mi smo ljudi od krvi i mesa i pomogli smo stotinama akcija kroz ovih 20 godina i nastavit ćemo i dalje – priča nam Raguž. Najbitnija stvar, ističe Raguž, je ipak edukacija mladih. — Mi godinama radimo na tome. Svake godine dovedemo ljude iz hitnih službi da sve zainteresirane educiraju. Vožnja motorom često zna biti opasna i vrlo je važno da kada se najgore dogodi da unesrećeni ili onaj tko je s njim zna reagirati. Zato se trudimo da mlade odmah naučimo nekim osnovama prve pomoći koje ih u Autoškoli neće naučiti, kao na primjer kada skidati kacigu unesrećenom motoristu, a kada ne. Ta konkretno stvar može biti pitanje života ili smrti. Medicina napreduje jednako kao tehnologija i vrlo je bitno biti u korak s njom kako bi se što više života moglo spasiti. Danas mladi voze sve jače i jače motore, a naše ceste nisu najbolje. I moram vam reći jako ih malo dolazi na edukaciju, što je tužno zapravo jer govorimo o stvarima koje spašavaju živote. Žalosno je što na edukacije često dođu ljudi koji to sve već znaju, a ne oni koji bi trebali naučiti. Stvarno se trudimo privući mlade bez obzira voze li skuter ili chopper, međutim mladostludost pa se rijetko pojave – ističe. Priča nam i kako je veliki problem ponašanja na cesti, kako automobila, tako i motorista. Nevezano za godine, kaže, ljudi imaju sve manje poštovanja na cesti za druge sudionike u prometu. Ističe kako su i naše ceste loše napravljene, ponajviše po pitanju asfalta. Naime, asfalt koji se kod nas koristi sadrži vapnenac koji s prvom kišom ili većom vlagom pretvara cestu u jako sklizavu površinu na kojoj i iskusni vozači imaju problema.
Motori i članovi
Naravno govorimo ipak o moto klubu, a kakav bi to moto klub bio da njihov ponos ipak nisu dvokotačni ljubimci. Ipak su mnogima najdraži oni koji su već dugo godina pouzdani.
-Matija Novaković je član koji ima jedan od starijih modela BMW motora. Simović ima od Moto Guccia Falcone, koji je tu još od doba Jugoslavije. Često se šalimo kako on i motor skupa imaju preko 100 godina. Među našim članovima imamo i jedan trike, odnosno prerada motocikla na tri kotača. Malo je reći da zapravo imamo gomilu motora. Ispočetka je bilo ipak više, ali znate kako je članovi stare i ljudi nemaju vremena pa s vremenom znaju odustati. Recimo naš počasni član je i don Stipe Kordić koji ima jednog prekrasnog BMW-a. Da ne izdvajam puno imamo motora svih generacija, od negdje ‘43 pa sve do najnovijih modela – priča nam Raguž. Uvijek je i zanimljivo kako jedan moto klub dobiva nove članove. Nekada ljudi jednostavno samo dođu, a dogodi se i da nisu ni znali da mogu postati član.
-To vam je vrlo zanimljivo. Ispočetka je bilo malo ‘stihijski’ pa se nije znalo tko pije tko plaća. Naravno kao klub uvijek želite imati što više članova. Međutim, nakon prvih par godina uvidjeli smo da to baš i ne ide tako. Imali smo brojne ‘članove’ koji bi došli na mjesec dva, malo se družili i onda shvatili da to ipak nije za njih, a i mi bi to shvatili. Puno je bilo tih ‘zbrda-zdola’ situacija. Odlučili smo tako da tu treba uvesti reda. Stoga novi članovi imaju na početku svoj probni rok, odnosno stažiranje. Novi član mora kontaktirati nekog iz kluba, doći u klub i prijaviti se. Prvih mjesec dana mora dolaziti u klub i učiti od starijih članova. Ako se odluči da želi biti u klubu, predsjedništvo mu dodjeljuje starijeg člana kao mentora. Tada uči i od njega sudjeluje u aktivnostima kluba. Jedan od uvjeta je da i mora imati motor od minimalno 500 kubika. Zašto? Nije da mi isključujemo nekoga, ali kada su vožnje i putovanja u pitanju, slabiji motor jednostavno ne može ‘potegnut’. Treba nositi opremu i osobne stvari, a i vožnje su često dosta
duge, netko tko bi išao sa slabijim motorom cijelu grupu bi potezao i dobro se namučio na putovanju. To nije nikome u interesu. Stažiranje traje godinu dana. Ako nakon godinu dana ne posustane, naš je (smijeh). Nakon godinu dana dobije člansku jaknu s natpisom od kuda točno dolazi. Mi jesmo klub iz Konavala ali članova imamo posvuda, pa smo smatrali da bi bilo dobro da se naši članovi mogu pohvaliti točno od kuda dolaze. Ti znakovi i jakne koje dobiju su vlasništvo kluba, to se ne plaća i poput dresa je koji nosi veliki značaj, ako ipak izađete iz kluba te oznake vratite nazad – pojašnjava Raguž. Ispričao nam je Raguž i jednu od priča koja se uvijek prepričava u klubu i uvijek se svi rado nasmiju.
-Kada smo se vraćali kroz Bosnu i Hercegovinu iz Mostara jedan naš član je odlučio ostati malo dulje u krevetu. Inače je pravilo da se ne smije ni jedan čovjek ostaviti negdje već da ga čekamo koliko treba. Međutim, on je nas uvjerio da će nas stići i da nije problem. Prihvatili smo njegovu odluku i produžili dalje. Baš kod Metkovića on je sa svojim starim prerađenim motorom stao na benzinsku pumpu. Čovjek mu je prišao i rekao ‘Joj lijepog li motora, baš fin i star i to još dizelaš’, na što mu je ovaj odgovorio, ‘Ma je star i lijep, ali nikako dizelaš’, a čovjek mu dobaci kroz osmjeh ‘Pa ako nije dizelaš zašto točiš naftu u njega?’.To je bio pravi smjeh i na kraju je stajao na toj pumpi sve dok nisu izvukli sve iz rezervara i pokrenuli motor – priča Raguž. Bilo je tu svega u bogatoj povijesti kluba. Prisjetio se Raguž i jednog međunarodnog incidenta kojeg su slučajno izazvali. Na prijelazu granice, točno na rampi jedan od članova zagledao se u lijepu djelatnicu carine i nije primijetio da se rampa spustila. Produžio je ravno u nju i cijelu je slomio. Srećom njemu nije bilo ništa i na kraju dana cijeli incident je ipak ublažen jer kako kaže Raguž, svi su se dobro nasmijali. Ove subote Klub će uz bend Brkovi održati proslavu dvadesete obljetnice, a svima zainteresiranima poručuju kao i uvijek: ‘Dođite u miru ili ostanite doma!’.
Foto: MK Dvije rote