Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić upravo je obilježio četvrtu obljetnicu otkako je postao biskupom. Svojom otvorenošću i razmišljanjima o društvenim potrebama i problemima sudjeluje u hrvatskoj javnosti te stječe mnogo simpatija. Tako je bio nominiran i za osobu godine Večernjeg lista, a s biskupom Uzinićem novinari Večernjaka razgovarali su prije ovogodišnjih uskrsnih blagdana.
Hrvatska javnost oduševljena je pojavom novog krčkog biskupa. Kako to tumačite?
Vjerujem da nastupni govor fra Ivice, koji odiše jednostavnošću i skromnošću, daje razlog oduševljenja vjernika na Krku, ali i u drugim dijelovima Hrvatske. Osobito to prepoznajem u njegovim riječima: “Ovo nije moja biskupija. Nisam ja njezin gospodar. Nitko nije postao kršćanin zbog mene. Ovo je biskupija Isusa Krista, a ja sam jedan od radnika na njivi Gospodnjoj. Mogu dati samo ono što jesam i što imam. Mogu dati samoga sebe i mogu dati svoj identitet koji je nerazdruživo povezan s mojim redovničkim i svećeničkim pozivom”. Mislim da je ljudima važno u nama prepoznati obične i jednostavne ljude. To ih oduševljava. Kod fra Ivice tome još sigurno doprinose i njegove simpatične dosjetke. Nadam se da će takav i ostati i da neće dozvoliti službi i svemu što ona sa sobom nosi da ga promijeni, nego da će poput pape Franje svojim primjerom obogatiti poimanje biskupske službe.
I vi ste, također, popularni i dobrodošli u javnosti. Koji je recept za to?
Čini mi se da je ljudima bitno da ne težite za popularnošću, nego da budete ono što jeste, iskreni i bez namještanja. U mojem slučaju ne bih govorio o popularnosti, nego o aktualnosti evanđelja i njegovoj snazi koju se trudim isticati u svojim porukama i nastupima. Istina je da se od mene često traži komentar, ipak ovdje želim reći kako za mnoge teme u Crkvi i društvu ima puno kompetentnijih ljudi od mene, za koje bih volio da su prisutniji u medijima. To što sam biskup ne znači da se u sve razumijem. A o svemu me se pita.
Papa Franjo inzistira na skromnoj i otvorenoj Crkvi?
Inzistiranje pape na skromnosti i otvorenosti nailazi na veliko odobravanje i kod vjernika i u društvu općenito. U današnjem vremenu skromnost i otvorenost Crkve prepoznaje se kao autentičan izraz Kristove poruke. Vjerujem da u skromnosti i otvorenosti leži izniman potencijal za razvoj i život Crkve, ali i društva. Inače, zanimljivo je to povezivanje skromnosti i otvorenosti. Zašto je otvorenost nužno vezana uz skromnost? Zato što skromnost bez otvorenosti riskira da postane licemjerje. A licemjerje je gore čak i od bahatosti!
Ne date se uvući u političke vode? Kako Crkva, mislim na visoki kler, može odoljeti tome izazovu?
Nitko, a ponajmanje jedan biskup, ne može biti oslobođen toga da utječe na politiku i da politika utječe na njega. I te kako sam zainteresiran za politička događanja u našoj domovini, mojem gradu i biskupiji te u svijetu. Mislim da političari trebaju biti kompetentni ljudi motivirani ljubavlju prema domovini i iskrenom željom da joj služe, a ne privatnim interesima, bilo osobnim bilo stranačkim. Moje poslanje navjestitelja evanđelja nadilazi politiku, osobito onu stranačku. Poruka evanđelja poruka je Crkve upućena svakom, ali baš svakom čovjeku. I sve ono što može zapriječiti put toj poruci treba biti što je moguće više smanjeno. Otvoreno zastupanje, sa strane Crkve ili njezinih službenika, jedne političke opcije, isključuje druge i postaje zapreka širenju evanđelja među ljudima koji su zastupnici drugih političkih opcija. Svi mi svećenici, a osobito, kako vi kažete, visoki kler, o tome trebaju voditi računa kako ne bismo svojim neprimjerenim angažmanom iznevjerili Crkvu i njezino temeljno poslanje.
Kako Crkva može pridonijeti promjeni klime u hrvatskom društvu?
Poticanjem iskrenih vjernika, dakle ne onih kojima vjera služi tek kao promidžba za vlastite političke interese, da se uključe u život političke zajednice, da uđu u različite političke stranke i da u te stranke svojim autentičnim kršćanskim životom unose kršćanske vrijednosti koje, vjerujem, u sebi imaju snagu promijeniti ovo naše društvo. Znam da to nije lako, naše stranke nisu dovoljno demokratizirane i vjernik lako može doći u sukob s vlastitom savješću, ali svejedno mislim da od toga ne smijemo odustati. Želim istaknuti da vjernici trebaju prestati promatrati politiku kao prljavu i aktivnije se angažirati oko društva i njegove budućnosti, kako kroz život političke zajednice tako i kroz sudjelovanje u izborima i drugim demokratskim procesima. Demokracija nije savršen model uređenja društva, ali mi bolji za sada ne poznajemo. Ne zaboravimo goleme mogućnosti koje nam se pružaju u prostoru civilnog društva koje često zanemarujemo. Raduje me što se na tom polju posljednjih godina primjećuje određeni pomak.
Posebno ako se kaže da je u pozadini i gospodarske i financijske krize zapravo kriza morala?
Da, gospodarska i financijska kriza svoj uzrok i početak imaju u duhovnoj krizi ili krizi morala. Problem je u tome što su novac i zarada postali temeljna, pa i jedina vrijednost za koju se treba boriti, što čovjeka svodi na obično sredstvo. Željelo se previše, a dobilo se vrlo malo. Uništeni su toliki životi, obitelji, proizvelo se tolike siromahe, nove ekonomske izbjeglice. Pokazalo se da smo i mi u Hrvatskoj upali u zamku neoliberalnog kapitalizma. Posljedice su, one vidljive, katastrofalne, ali još su gore one nevidljive, onaj unutarnji osjećaj nemoći i tjeskobe malog čovjeka. Tome se može pribrojiti i katastrofalna demografska slika našeg društva. Mi smo narod koji umire! Ipak, trebamo se truditi oduprijeti očaju, otvoriti se nadi i učiniti sve kako bi Hrvatska konačno krenula u drugom smjeru. Za to još uvijek nije kasno.
Kardinal Bozanić prozvao je banke za lihvarenje, a odgovorne u državi zbog nereagiranja oko kredita i zaduženih građana?
Već sam komentirao opasnosti neoliberalnog kapitalizma, ali nisam dovoljno dobro upoznat s tom tematikom u Hrvatskoj da bih mogao dati svoj sud. Naime, osobno o tome ne znam ništa više od onoga što se čuje u javnosti. Vjerujem da kardinal Bozanić ima više informacija. Bilo bi dobro da oni kojima je kardinalova poruka upućena to ne dožive kao kritiku, nego kao poticaj da se ono što nije dobro popravi. Koliko god da je situacija s kreditima teška, ona može i treba biti poticaj svima odgovornima, dakle i bankama i odgovornima u državi, pa i samim građanima koji također snose dio odgovornosti, da se stvari počnu rješavati. A svima nam može biti pouka kako se slične stvari u budućnosti ne bi ponovile.
Koja je ideologija danas dominantna u hrvatskom društvu?
Teško je to reći. Mi smo duboko ideološki podijeljeno društvo. Mislim ovdje na one povijesne ideološke podjele koje, nažalost, nikako ne uspijevamo nadići. A morali bismo želimo li kao narod imati budućnost. Ipak mislim da je dominantna ideologija u hrvatskom društvu, ali i na čitavom zapadu, neoliberalni kapitalizam koji polako, ali sigurno od većine stanovnika ove zemlje stvara svoje ovisnike i robove.
Koliko je Crkva na to imuna i koliko može svojim svjedočenjem odgovoriti na izazove vremena?
Ne mogu reći koliko je Crkva imuna na bilo koju ideologiju jer Crkva obuhvaća veoma širok pojam. U javnosti se pojam Crkva često svodi na pojedine osobe i ponekad poneku crkvenu instituciju. I nerijetko se to čini u negativnom kontekstu. Danas se, nažalost, može zastupati ideološke stavove koji su u potpunoj suprotnosti s naučavanjem Katoličke crkve i istodobno sebe smatrati katolikom. Crkva, želi li odoljeti izazovu novih ideologija, osobito ideologije neoliberalnog kapitalizma, treba biti manje okrenuta sebi samoj, manje zabrinuta za sebe ili, kako kaže papa Franjo, autoreferencijalna, a više okrenuta drugima i njihovim potrebama. Crkva i postoji zbog drugih. Kao alternativu neoliberalnom kapitalizmu, Crkva nudi svoj socijalni nauk. Mnogi ga hvale, ali rijetki primjenjuju. Tko se želi bolje upoznati s konkretnom primjenom socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj, podsjećam da je Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK prije nekoliko godina u Zagrebu organizirao socijalni tjedan i da su rezultati tog simpozija nedavno izašli u zborniku pod nazivom „Kultura rada u Hrvatskoj. Peti socijalni tjedan“. Nažalost, sam simpozij nije dobio širu medijsku pozornost.
Molio bih vas da uputite uskrsnu čestitku našim čitateljima.
Dragi čitatelji! Obasjana Isusovim uskrsnućem, noć je prepustila prostor jutru prožetom radošću i ispunjenom životom, jutru kojim odzvanjaju snažne riječi koje razbijaju svaku tamu: Krist je uskrsnuo! Neka i svakog od vas u svakoj vašoj situaciji o ovom Uskrsu obasja svjetlo uskrslog Gospodina i ispuni vas nadom i povjerenjem! Neka vam Uskrs postane izvorom snage darivanja Bogu i bližnjima! Sretan Uskrs!
Izvor: Večernji List