Dubrovački umjetnik Stanko Ivanković kandidat je za dodjelu nagrade za radove s područja suvremene vizualne umjetnosti koju već šestu godinu za redom organizira Muzej suvremene umjetnosti Zagreb.
Na natječaj je ove godine pristiglo 200 radova, a stručno povjerenstvo je među njih 38 odabranih za ovogodišnju izložbu, odabralo upravo i njegov rad, koji je ujedno i favorit publike.
– Prijavljuju se oni koji vrijede i koji su se već dokazali na prethodnim pojavljivanjima. Svaki umjetnik prijavljuje po jedan rad, a stručna komisija bira od 200 prijavljenih radova najbolje za izložbu. Pozvali su i još 5 umjetnika. Tako da nas je bilo 38 koji su ušli u uži izbor – rekao nam je Stanko Ivanković, dodavši kako mu je svojevrsna nagrada sudjelovanje na izložbi.
– To je u tijeku, živo tijelo koje se kreće od otvaranja do zatvaranja, koje je 24. ožujka i onda će se znati kako je tko prošao. A što se tiče nagrade, meni je samo sudjelovanje dovoljna nagrada jer ja se slikarstvom bavim još od osamdesetih godina, od kada sam završio Umjetničku školu – naglasio je. Iako je prošao prijemni na Akademiji, nije je završio.
– Sam po sebi bio sam prilično živ u tim godinama tako da me to nije držalo i odustao sam – dodao je.
Slika nije samo ukras
– Otkako sam se počeo baviti slikarstvom, nikad nisam sliku doživljavao niti sam mislio da ona mora biti ukrasni predmet na zidu. Ona je, između ostalog, ukrasni predmet, ali ona je kao i svako drugi umjetničko djelo svojevrstan dokument o vremenu i mjestu u kojem je nastala. Ona mora imati obilježja kulture i gabarita vremena u kojem je nastala. Nisam shvaćao zašto neki ljudi smatraju da je slika neka dekorativna kompozicija i da ne govori ništa više osim toga. Ne mora pričati neku konkrentu priču kao neke realistične slike iz 19. stoljeća, ali mora odgovarati duhu vremena u kojem je nastala. Tako sam ja u ranim osamdesetim godinama bio impresioniran fenomenom turizma. Slikao sam prizore s plaža, hotelske prizore, i prizore sa Straduna, s mnoštvom stranog i domaćeg svijeta, upotrebljavao sam stereotipne motive kao golišave žene, neke lokalitete dubrovačkih vizura s aspekta turističkog promišljanja. Kako je vrijeme prolazilo mijenjale su se i moje pretenzije – dodaje.
Na njegov daljnji umjetnički rad utjecale su i ratne devedesete.
„Crni opus“
– Krenuo je rat i počeo sam slikati tu problematiku. A onda i rušenja, razaranja. Nakon što je rat završio, i dalje sam se služio svojim pop artovskim stilom, jer sam pop art držao načinom na koji se mogu najbolje izraziti, posebno pretvorbene situacije, osiromašenje društva, bogaćenje pojedinaca. Slikao sam motive skupocijenih automobila, konzumerizma, potrošačke opsjednutosti luksuznim predmetima poput skupocjenih satova, parfema, odjeće, automobila, kao svojevrsnu diverziju na čovjeka. Sve to skupa ovisi i o dobu u kojem se čovjek nalazi pa kako sazrijeva, njegovi se pogledi razlikuju, pa sam došao u svoje 40-te godine i počeo sam se pitati što sam zapravo ja u toj sredini. Postao sam bitan ja, tko sam, što sam, kamo idem, što se sa mnom događa u toj sredini. Napravio sam seriju slika, 20 njih, pod nazivom „I bi svjetlost“. Bio je to početak crnog opusa po boji koju i danas kao pretežnu koristim. Taj ciklus od 20 slika prvi put u cijelosti bio je izložen 2009. na mojoj samostalnoj izložbi „E la luce fu“, u Muzeju Crocetti u Rimu. To je izazvalo senzaciju, ali više u Italiji nego kod nas – naglašava Ivanković.
Razlog zbog kojeg ne možemo često vidjeti njegove radove je slijedeći:
– Dok sam radio šarene slike, koje su svjetlucale, sjajile, prikazivale vedriju stranu života, prizore sa ženskim aktovima, plažama, sunčanim nebesima, onda je to bilo zanimljivo i imao sam u Dubrovniku 10 izložbi. Sve do mog tzv. „crnog slikarstva“. Kad se dogodio taj crni ciklus, jedini koji je iskazao interes za mene bio je gospodin Tonko Karaman, te je u Galeriji Ranjina bila moja izložba. Poslije i Slaven Tolj pa je taj moj ciklus djelomično bio izložen i u Galeriji Otok. Nakon toga više nema zanimanja za to što ja radim. Niti ima prostora, jer su se tada i pozatvarale galerije.
Ciklus "Mrak muzeja“
– Druga faza crnih slika pod nazivom „Mrak muzeja“, koje su izložene u Muzeju suvremene umjetnosti, također su pokazane u Rimu. Naime, događa se projekt Hrvatski mozaik, odnosno predstavljanje kulture zemalja istočne Europe, na koji me pozivaju i dolazim sa novim ciklusom Mraka Muzeja i te su slike bile izložene na skupnoj međunarodnoj izložbi u palači Barberini u Rimu. Sa istim odabranim radovima izložba je prenesena na skupnu međunarodnu izložbu u Ambasciata della Repubblica araba d egitto ufficio culturale u Rimu- napominje.
Gdje stvara svoja djela koja ne smatra 'komercijalnima', je li ga iznenadio poziv iz Zagreba te može li dubrovačka javnost uskoro očekivati njegovu izložbu pročitajte u novom broju tjednika duList, koji se od srijede nalazi u prodaji.