Odmah po završetku Kampala International Univerity, dobio sam prvi posao u organizaciji ‘Child Africa’. Unatoč tome, negdje u dubini sebe osjećao sam kako trebam nastaviti svoje obrazovanje te kako me čeka još puno toga što bi dodatno zaokružilo moj intelektualni rast.
Osjećao sam potrebu za upoznavanjem svijeta i globalnim obrazovanjem, pa je odlazak u inozemstvo bio logičan izbor – ističe nam na početku razgovora za DuList mladi diplomat iz Ugande Yassin Mpirirwe (Van), koji je na DIU pohađao smjer ‘Masters in International Relations and Diplomacy’. Također nam je otkrio kako je tekao njegov put do Dubrovnika, kako se ‘snašao’ u Gradu, te koje su sličnosti, ali i razlike života u Ugandi i Hrvatskoj!
Kako ste se odlučili upravo za DIU Libertas International University?
Za DIU Libertas Intenational Univeristy sam saznao preko prijateljice koja je u to vrijeme boravila u Dubrovniku. Odmah sam proveo malo istraživanje i pokušao sam prikupiti što više informacija o Hrvatskoj, DIU Libertas International univeristyu, te tko su profesori koji predaju. Nakon svega zaključio sam da je ovo pravo mjesto za mene i da moram pokušati!
Možete li s nama podijeliti koje su najveće kulturološke razlike između Hrvatske i Ugande?
Ne bi se moglo reći kako sam proživljavao kulturni šok dolaskom u Dubrovnik. Ni na koji način dolazak u sasvim drugačiji kulturni kontekst se nije odrazio na moj integritet. Možda je mali šok izazvalo to što odlazim iz svoje zemlje, ali sam očekivao da ću tamo gdje idem naići na sasvim drugačije okruženje i stadarde. Bilo je to jedno sasvim novo iskustvo, ali ne toliko koliko sam očekivao. Ne mogu, naravno, nabrojati sve razlike, ali mogu vam reći da su uistinu brojne. Ipak, istaknuo bih ono što se nekako najviše uoči, a to je ponašanje mladih te socijalna interakcija. U kulturi iz koje ja dolazim djecom se smatraju svi bez iznimke stari od 0 do 19 godina i to ne znači da vas se kao dijete doživljava i tretira u intimi vaše obitelji. Sve dok ste ove dobi, društvo vas doživljava i odnosi se prema vama kao djetetu. Poštovanje koje osjećamo prema roditeljima i starijima je na izrazito visokom stupnju, pa tako na primjer ako vas netko od starijih uhvati da radite nešto loše, ne samo da vas ima pravo i obvezu iskritizirati nego i kazniti. Dakle, ovakav obllik discipliniranja ne odnosi se samo na vlastitu nego na svu djecu. Svaki roditelj je tvoj roditelj.
Također ako se još uvijek školujete i živite s roditeljima nema izlazaka preko vikenda. Otac se smatra šefom kuće i poslušnost je beziznimna. Kada je otac u kući, nikome nije dopušteno izlaziti van. Ovdje u Hrvatskoj je to potpuno različito. Svatko ima svoj ključ od kuće i odlazi se i dolazi kada ko poželi.
Osim toga, u Ugandi je nedopustivo piti alkohol ili pušiti ispred roditelja, odnosno to je rijedak prizor koji možete vidjeti u mojoj zemlji. Pušenje, konzumiranje alkohola, odlasci u klubove su neprihvatljivi sve dok živite sa roditeljima. Zatim, ‘vjeranje’ – u društvu iz kojeg dolazim ovakav oblik interakcije između mladih uopće nije uobičajen. Kroz srednju školu vjeranje nije prihvatljivo, a na fakultetu, s obzirom kako je školovanje jako skupo i da si ga ne može svatko priuštiti, sve snage i koncentracija su usmjerene na obrazovanje, a puno manje na ljubav. Sve u svemu razlika je jako puno i mogao bih o tome knjigu napisati!
Po Vama, jesu li ljudi u Dubrovniku i Hrvatskoj otvoreni prema strancima?
Ljudi u Dubrovniku su jako otvoreni prema strancima (osim iskustva koje sam doživio odmah po dolasku na dubrovački aerodrom). Ovo je grad u koji je svatko dobrodošao. Upoznao sam jako puno ljudi koji su mi pružali podršku cijelo vrijeme mog boravka u Dubrovniku i koji su mi na razne načine pomagali i nastojali pomoći. Uistinu se osjećam dobrodošao ovdje! Jako volim Hrvatsku i njene različitosti. Posjetio sam hrvatsku obalu, Split, Rijeku, Zadar…, potom Zagreb, Osijek i neka manja mjesta. U svakom dijelu Hrvatske osjećao sam se drugačije. Ipak , čini mi se da su Slavonci najljubazniji, nekako usudio bih se reći najsretniji. Na studiju diplomacije stekao sam prijatelja Gorana iz Đakova. Kroz posjet njemu upoznao sam Slavoniju i mentalitet tamošnjih ljudi. Ali svi vi u Hrvatskoj ste gostoljubivi.
Jeste li po završetku školovanja ostali u konktaktu sa svojim kolegama?
Na DIU Libetas Međunarodnom Sveučilištu atmosfera je uistinu prijateljska i jako je lako upoznati ljude i zbližiti se. Mogu reći kako sam stekao puno prijatelja za cijeli život. Studij sam završio lani, ali mi i dalje održavamo redovite kontakte.
Prije nekoliko mjeseci, radili ste u Ambasadi u Egiptu. Na koji način vam je znanje kojeste stekli na DIU Libertas pomoglo u tome?
Prije nego sam došao u raditi u Egipat, sa DIU Libertas sam dobio jako dobre preporuke. O ambasadi u Egiptu sam imao predznanja koja sam stekao studirajući ovdje. Ono što je jako važno je istaknuti je kako Vas studij na DIU Libertasu pripremi na praktičan rad u područjima diplomacije, međunarodnih odnosa itd… Tek kada sam došao raditi u ambasadu u Egipat shvatio sam koliko su me na DIU Libertasu dobro pripremili!
Na koji način se Hrvatska i Uganda razlikuju?
Puno je razlika među našim zemljama. Vi Hrvati u cijeloj vašoj zemlji govoritie samo jedan jezik, hrvatski, dok je Uganda multilingualna zemlja u kojoj 50 plemena priča 41 različit jezik. Primjerice, ako odemo iz jednog plemena u drugo – ne možemo se razumijeti. Također, svako pleme ima svoje obrasce ponašanja, običaje, mentalitet što ne primjećujem u Hrvatskoj. Također, mi smo izrazito podijeljeni unutar sebe. Kod nas još uvijek vladaju kraljevi koji su kulturni vođe. Također imamo i političke vođe, ali su ipak kraljevi ti koji imaju veći utjecaj na svakodnevni život. Oni u odnosu na političare uživaju više poštovanja od strane naroda. Ako gradite političku karijeru u Ugandi i želite uspjeti morate imati potporu kralja. Ako vas podupire kralj, možete očekivati i potporu puka.
Životni stil se također razlikuje. Ima nekih manjih gradova gdje je stil života nešto sličniji Hrvatskoj i Dubrovniku, ali život na selu je sasvim drugačiji. U selima se njeguje tradicija afričkog života.
Što Vam najviše nedostaje iz Ugande?
Osim, naravno, moje obitelji nedostaje mi hrana. Najviše banane. Kad kažem banane ne mislim na ove koje vi imate ovdje u vašim trgovinama. Ove žute (smijeh). U Ugandi postoji oko 7, 8 vrsta banana i one su glavno jelo. Kuhamo ih, pečemo, pržimo ih, različiti su načini pripreme i jela koja se mogu spremiti od njih. Jako mi nedostaju banane. Fali mi i ‘millet’, jelo slično vašem prosu. Od njega pravimo brašno i kruh. Nedostaje mi i naša klima. Vi imate godišnja doba. U nekim razdobljima godine temperature su veće nego u Ugandi. U Ugandi temeratura je cijele godine ista i kreće se od 20 – 30 stupnjeva C. Ovdje je hladnije zimi i toplije ljeti. Nedostaju mi i prirodne ljepote moje zemlje. Živim jako blizu nacionalnog parka Queen Elizabeth i svakodnevno viđam brojne životinje. Rođen sam blizu jezera, navikao sam biti okružen sa preko 100 vrsta životinja i to mi jako nedostaje.
Vaši planovi za budućnost su…
Želim se realizirati kao diplomat koji će zastupati interese svoje zemlje i zahvalan sam što mi je DIU Libertas pomogao u putu na ostvarenju ovih ambicija. Imam odlične preporuke ali i iskustvo. Vjerujem kako ću se realizirati kao političar i pomoći mojoj zemlji, osjećam kako joj to dugujem.
Imate li neku poruku za buduće, ali i sadašnje studente DIU Libertas?
Poruka za buduće studente koji razmatraju upis na DIU Libertas je da se dobro, dobro organiziraju. Studij na DIU Libertas međunarodnom Sveučilištu zahtjeva ozbiljan rad i pristup učenju, ali zato nakon završetka imate osjećaj kao da ste spremni suočiti se sa svim profesionalnim izazovima koji vas čekaju u globaliziranom svijetu. Organizirajte se, razmislite o svojim ciljevima, dođite i studirajte na DIU Libertasu.