Leonarda Fabris, dvadesetčetverogodišnja fotografkinja i Dubrovnika, koju mnogi od milja nazivaju i ‘ona mala što slikava’, nedavno je završila projekt inspiriran umjetnosti ukrajinskog slikara Ilije Repina i njegovog djela Sadko u podvodnom kraljevstvu. Leonarda ima diplomu dizajna s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, a fotografijom se bavi od svoje dvanaeste godine. Njezina kreativnost dolazi do izražaja od najranijih dana – prvo kroz crtanje i ples, a potom se nastavila fotografijom. Iako je odrastala uz male kućne fotoaparate, pravi zamah njenom radu dao je DSLR fotoapar koji je posudila od prijatelja. Nabavila je i svoj prvi ‘pravi’ Nikon aparat, kojeg i danas koristi.
foto: Matea Ivančić
O inspiraciji i stilu
Ova mlada umjetnica nam priča kako inspiraciju pronalazi gledajući radove fotografa iz različitih vremenskih razdoblja.
– Inspiraciju crpim iz umjetnosti, slikarstva, glazbe. Glazba mi je jako bitan faktor, ona me često inspirira. Kad smišljam neki novi koncept uvijek ima neka određena pjesma ili žanr glazbe koju stalno tada slušam i koja me na neki način gura i vodi kroz projekt.
-Kad skiciram ideje također crpim inspiraciju i iz slikarstva, od tu je sve krenulo. To je preteča moderne fotografije – kazuje nam. Leonarda se bavi modnom fotografijom, fotografira ponajviše žene jer joj muškarci ne žele biti modeli.
Na pitanje o stilu joj je teško odgovoriti, i nekako bi ga opisala da je fluidan.
– Jedno sam vrijeme mislila da nemam svoj stil. Pitala sam se je li stil, uopće, nešto nužno što treba imati? Prilagođavam se različitim stvarima i crpim inspiraciju iz različitih vremenih razdoblja, pa bi mi bilo teško reći da koji je to konkretno moj stil. Puno toga ovisi o fazi u kojoj jesam, a kad potrošim ideje ili mi nestane inspiracije, tražim drugačiji pristup fotografijama – objašnjava Leonarda Fabris.
Predstavila nam je novi projekt koji je izašao iz njenog objektiva. Ideja je nastala još prije nekoliko godina dok je studirala, na kolegiju Povijest umjetnosti. Radila je istraživanje o realizmu.
Od Lisabona do Trstenoga
– Kako sam istraživala mnogo djela različitih autora tako sam naišla na ukrajinskog slikara Iliju Repina i na njegovo djelo Sadko u podvodnom kraljevstvu. Prvi put kad sam vidjela to djelo dogodio se ‘WOW’ moment. Bila sam oduševljena i tada sam promislila kako jednom moram napraviti svoju interpretaciju ovog djela – priča nam Leondarda, dodajući kako je bilo samo pitanje vremena kada će se toga uhvatiti. Ideju je pospremila sa strane sve do ove godine.
U sklopu Erasmus projekta se preselila u Lisabon. Uživala je u otkrivanju grada, kulture, hrane, mode… U jednom joj je trenutku u ruke došlo portugalsko izdanje Vougea, gdje je na stranicama modnog editorijala naišla na cvijetnu interpretaciju Sadkovog podvodnog kraljevstva. To je bio znak da treba napraviti svoju intrepretaciju.
-Prvotna ideja mi je bila napraviti to u Lisabonu, gledala sam lokacije, a čak sam našla i jednu super, međutim nisam uspjela iskomunicirati sve potrebne detalje. Htjela sam posebnu odjeću za taj cijeli ambijent, i iskreno nisam se baš najbolje snašla jer nisam poznavala osobu koja bi mi mogla pomoći i koja bi me mogla spojiti s nekim kazalištem kako bih došla do svih potrebnih rekvizita – objašnjava Leonarda. Uslijedio je i kraj njezinog Erasmusa u Lisabonu i po povratku doma rekla je sama sebi: ‘OK, idem se sad baciti na taj projekt u Gradu.
– Zadala sam si rok do studenog jer sam bila svjesna ako ne krenem odmah po povratku, da taj projekt nikad neću realizirati – priča nam Leonarda koja je intenzivno razmišljala o Sadku, lokaciji, modelu, bojama… Sam projekt joj je oduzeo mnogo vremena jer se trebao razviti koncept, proučiti neka druga djela, razmišljati o svjetlu, odjeći…
-Velika pomoć mi je bilo što su mi iz Dubrovačkih ljetnih igara izašli u susret. Dobila sam odobrenje da iz njihovog fundusa mogu odabrati haljinu za fotografiranje – prepričava nam ova mlada fotografkinja kako je sve teklo. I lokaciju je precizirala. Idealna je bila Neptunova fontana u Arboretumu u Trstenom. Za snimanje na željenoj lokaciji je također trebala dobiti odobrenje, kojeg je čekala iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. I prije nego je dobila samu potvrdu iz HAZU-a, obilazila je lokaciju, proučavala kako svjetlo pada i u koje ure je najbolje snimati.
U službenom dopisu HAZU objasnila im je cijeli njezin projekt i koncept, ali i čime se dosad bavila, poslala im je fotografije svog rada koji je vezan za Dubrovnik, dubrovačko područje, poput glazbenog spota s Čingrije, kao i intrepretaciju Gundulićevog sna s Tenom Filičić u Solitudu. Čekala je nekoliko dana i onda joj je javljeno da joj je odobreno fotografiranje kraj Neptunove fontane.
Leonarda Fabris je model za ovaj njezin projekt pronašla sasvim slučajno. Znala je da joj treba djevojka duge plave kose, pronašla je Asju Hebib, za koju smatra da je u potpunosti zaokružila njenu priču.
-Jednu večer sam bila na Noć poezije, a ispred mene je sjedala Asja. Kad sam je vidjela rekla sam sebi: Ova cura će mi biti model. Tada je još uvijek nisam poznavala. Ustala sam se, prišla sam joj i predstavila se. Pitala sam je bi li mi bila model za taj projekt koji radim. Ona mi je rekla da joj je ideja super – i tako je Leonarda pronašla i model za svoj projekt.
Mali tim
Dobra priprema je pola posla zato prije bilo kakvog fotografiranja Leonarda radi cijeli koncept, razrađuje inspiraciju, skicira te ako je sve dobro posloženo samo mora okinuti aparatom. Prije snimnja nije bilo nervoze, ali je bilo uzbuđenja.
-Moram se samo dobro naspavati večer prije. Snimali smo u nedjelju i samo fotografiranje je trajalo oko dva sata. Zaštitar na ulazu je bio obaviješten o svemu. Imala sam sve skicirano, što kako ide, što se prvo slikava, što zadnje s obzirom na poziciju sunca. Tako sam odradila cijeli posao bez gubljenja vremena – prisjeća se, te nam objašnjava kako ne bi sve to uspjela tako brzo realizirati i bez njezinog malog tima.
Matea Ivančić i Andro Guriš su njezini dobri prijatelji koji su joj uvijek pri ruci. I sestra joj zna često uskočiti u pomoć, no za ovaj projekt nije bila u Gradu. Matea, osim što joj je i prijateljica, bila joj je kolegica na faksu pa zna kako raditi sa svjetlom, a taj put joj je pomagala i oko frizure, šminke, oblačenja, namještanja, a Andro je bio zadužen za snimanje behind the scene jer se on baš bavi time.
– Stvarno sam zahvalna ljudima koji mi pomažu bez ikakve novčane naknade, uvijek uletimo jedni drugima. Pomažem i ja njima. Tako je s mladim umjetnicima, morate se puno snalaziti i pomagati jedni drugima, ulijetati dok to ne dođe na neku višu razinu – objašnjava nam Leonarda. Dojmovi nakon samog fotografiranja su bili prepozitivni, reći će nam zadovoljno: Sve je ispalo baš onako kako je očekivala. Sam proces biranja i uređivanja fotografija iz Trstenog je tekao glatko. Znala je koju će paletu boja koristiti i kako želi obraditi te fotografije.
– Odmah sam znala da će jedna biti kraljica tog editorijala. To je prva fotografija koju sam objavila koja je remake slike Sadka. Ta fotografija malo vuče na fantastiku. Ima ribica u kantunu, morske trave, izgleda kao da je snimana u moru. Tu je još Neptunova fontana i Neptun bog mora i baš se sve poklopilo – zadovoljno priča Leonarda kojoj je trebalo i po nekoliko dana za urediti jednu fotografiju, dok sve dođe na svoje mjesto.
– Prilično sam pedantna i još učim. Mislim da sam napravila dobar posao. Kad dugo gledaš fotografije, nakon nekog vremena ne vidiš neku razliku, ali ona postoji. U jednom trenutku sam stala i rekla to je to, to je nešto što želim, nije prežuto nije prezeleno, a ima te tonove. Ovim djelom sam htjela prikazati interpretaciju koja je povezana s mojim rodnim krajem, povijesnu priču, prikaz pretočiti u sadašnjost jer je to tada bila umjetnička slika, a ja sam radila fotografiju koja je digitalna. Onda sam još dodavala razne elemente koji u prirodi nisu bili tu – priča nam s ponosom o svom iskustvu s kojim je podigla osobnu ljestvicu.
-Želim da ljudi kada gledaju moj rad osjete nešto, to možda neću uvijek uspjet, ali nekada ako uspijem će mi biti jako drago – zaključila je ova mlada fotografkinja.
FOTO: Leonarda Fabris