Grad. Kad samo spomenemo naš Grad, nama Dubrovčanima, osim povijesti, najljepših ulica i svima prepoznatljivih tvrđava, prvo na pamet pada naš zaštitnik. Pa on se nalazi na svakom koraku naše gradske jezgre, na svakoj tvrđavi i svakom ulazu u Grad. Svi ga poštujemo, volimo i jedva čekamo proslaviti njegov dan. S obzirom na to da su moji najdraži i trenutno glavni motivi, upravo arhitektura Grada, ali i oni dubrovačkih narodnih nošnji, ni motiv našeg Parca nije mogao proći nezapaženo. Kod mene se isprepliće sve. I na moj, šareni način stvaram sve ono što čini naš Grad cjelinom – govori nam mlada slikarica Andrea Vukoja u čijem se ateljeu ‘kuha’ svašta nešto, no ove je godine, ususret Festi, odlučila posvetiti više pažnje našem Parcu.
— Inače, nekad mislim da od silnih ideja jednostavno nemam vremena za sve. Ali pokušavam si posložiti prioritete i ići polako. Jedno po jedno – naglasila je Vukoja koja je nedavno kao članica Dubrovačke udruge likovnih umjetnika sudjelovala u izložbi ‘Grad je Sv. Vlaho’, a kroz svoje su radove prikazali svoje viđenje Feste.
— Osim rada koji sam pripremila za izložbu, na svom ću Instagram profilu objaviti još nekoliko slika sa sv. Vlahom u glavnoj ulozi.
‘Golden girl’
Njene radove općenito krasi zlatna boja, odnosno zlatne konture zbog kojih je dobila i nadimak ‘golden girl’.
— Moram vam priznat’ da mi se baš sviđa taj nadimak. Mislim da će to zauvijek ostati moj ‘touch’ broj 1. Osim zlatne boje, volim teksture, volim žive boje i to je ono što krasi svaki moj rad pa tako i slike sv. Vlaha. Što se tiče kipova, mogu reći da sam s tim tek krenula, ali možete svašta od mene očekivati. Nikad se nisam voljela ograničavati samo na jednu stvar, a kiparstvo je nešto što sam tijekom fakulteta baš zavoljela. Pa eto, neću puno o tome pričati, ali uskoro bi se svašta nešto novo moglo ‘skuhati’ – kaže nam Vukoja ističući da njenih Vlaha ima posvuda.
— Jako sam sretna radi toga. A najviše zahvalna svima koji prepoznaju moj rad i trud, kojima se sviđa to što radim i koji me u tome podržavaju.
‘Grličanje se nikada nije propuštalo’
Za nju je Festa uvijek bila važna i smatra je jednom od najdražih i svakako važnijih tradicija našeg Grada.
— Zadnjih godina dok sam bila na fakultetu, to bi uvijek bilo vrijeme ispita i ispitnih rokova pa na žalost već nekoliko godina nisam imala priliku biti doma u to vrijeme. Zato se ove godine nekako posebno veselim. Dok sam bila dijete urezalo mi se u sjećanje kako bi baba s Pelješca dolazila pa bi se sestra i ja s njom spuštale u Grad. Grličanje se nikada nije propuštalo, a mama bi mi svake godine pričala kako je Sveti Vlaho pomogao dječaku kojemu je riblja kost zapela u grlu. Ja sam uvijek s nekom posebnom ljubavlju gledala lijepe narodne nošnje i procesiju s barjacima i relikvijama. Možda se tada i rodila ljubav prema zlatnoj boji, nošnjama i detaljima koje često slikam – zaključila je.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 2. veljače 2022.