Mirna Čužić, Zagrepčanka s radnom i životnom adresom u Župi dubrovačkoj, preuzela je ulogu trenerice u novoj sezoni reality showa ‘Život na vagi’ koji se prikazuje na RTL-u. Riječ je o 37-godišnjakinji koja je od malih nogu u sportu, radila je u brojnim fitness centrima sve dok nije prije tri godine otvorila vlastiti studio, upravo u Župi. Veliki broj naših sugrađanki za Čužić imaju samo riječi hvale. U razgovoru za DuList, s ovom smo trenericom pričali o selidbi, radu s klijentima, ali i sudjelovanju u showu.
Počelo je snimanje showa ‘Život na vagi’, a upravo ste Vi postali dijelom ove emisije kao nova trenerica. Kakav je osjećaj sudjelovati u emisiji koja se emitira sedmu sezonu? Što očekujete od cijelog iskustva, ali i što očekujete od sudionica i sudionika?
Prošla su već dva tjedna snimanja i smatram da se zasad dobro snalazim. Jako sam ponosna i zahvalna što je baš mene dopala uloga trenerice showa ‘Život na vagi’ jer je to vrlo odgovorna i zahtjevna uloga i nešto zaista specifično u trenerskom poslu – a još uključuje i kamere! Uloga trenera objedinjuje trenersku struku i osnove psihologije, koja igra ključnu ulogu u transformacijama naših kandidata i dat ću sve od sebe da pomognem članovima svog tima da naprave veliku promjenu tijekom showa, ali i da usvoje i nastave primjenjivati zdrave navike i kad se vrate u stvarni svijet.
Treba istaknuti kako ste Vi Zagrepčanka, ali sa župskom adresom. Kako ste se uopće odlučili na selidbu i kakvim opisujete život te posao na jugu Hrvatske?
Selidba se dogodila sasvim slučajno. Namjeravala sam otići u Španjolsku raditi u jedan sportski resort i spletom okolnosti sam završila u Dubrovniku radeći sezonski posao. Zatim sam se zaposlila u jednom dubrovačkom sportsko-rehabilitacijskom gymu i nakon godinu dana odlučila otvoriti svoj fitness studio u Župi. Oduvijek sam sanjala da ću jednog dana živjeti na moru, tako da je to bio neki logičan slijed. Život na jugu nemjerljivo je bolji u usporedbi s kontinentom, barem meni. Sve je nekako mirnije kad imaš more ispred sebe umjesto gradske vreve, tramvaja i gužvi, gdje nitko nema vremena i svi nekamo jure… Preporodila sam se! Ljudi su otvoreni, srčani i iskreni. Priroda koja se ne može opisati, puno sportskih aktivnosti na otvorenom.
Veliki broj osoba koji su imali mogućnost raditi i trenirati s Vama, imaju samo riječi hvale. Kakvom biste Vi sebe opisali?
Sad sam se zacrvenjela. Hvala mojim klijentima – i onim starim i sadašnjim, zbog njih sam i ostala i zavoljela Dubrovnik, Župu i Konavle. Rekla bih da se jako dajem u ono što radim i radim s puno ljubavi. Stalo mi je do svakog klijenta. Mislim da se to onda i osjeti, a ovakve divne riječi najveća su nagrada. Inače sam energična i mogu puno pričati, ali kad je trening onda vladaju red, rad i disciplina.
Što Vam je bitno u odnosu s klijentima? Rađaju li se redovito i prijateljstva na ‘relaciji’ trener-klijent?
Bitan je iskren odnos i dvosmjerna komunikacija. Volim čuti pohvalu, ali i kritiku i stalo mi je do svih klijenata. Moj studio je dosta intiman, rekla bih to tako. Imamo male grupe i privatne treninge tako da poznajem svakog klijenta i znam dosta informacija o njima jer puno vremena provodimo zajedno unutar studija, a s nekima i izvan njega. Neka od mojih današnjih najljepših prijateljstva izrodila su se upravo tamo. A i cure su se međusobno povezale i druže se i izvan treninga, što je onaj najljepši dio cijele priče. Tu smo da bismo trenirali, ali i družili se i jedni druge motivirali i poticali.
Je li istina kako biste redovito, poslije treninga, vozili biciklom iz Župe dubrovačke u Grad?
Zapravo između jutarnje i poslijepodnevne smjene vozim relaciju Župa – Konavle ili pješačim po Malaštici, na Zvekovici do kule Sivi Soko ili relacija Župa – Grad. To je vrijeme samo za mene. Treba i meni doza sporta nakon što odradim privatne i grupne treninge s klijentima, a priroda koja okružuje Dubrovnik i okolicu je predivna.
Možete li se vratiti unatrag i ispričati nam kako je krenula Vaša trenerska karijera, ali i put u sportskom svijetu? Postoji li netko ili nešto što je utjecalo na Vašu odluku o bavljenju sportom?
Odmalena sam u sportu i znala sam da ću jednog dana raditi nešto povezano sa sportom ili ljudskim tijelom. Volim raditi s djecom i mislila sam da će to biti moje usmjerenje, ali evo našla sam specijalnost u rekreaciji, i to posebno sa ženama. Ta je odluka došla spontano, odnosno, sama po sebi nekim prirodnim slijedom događaja. Imala sam naravno utjecaj nekih svojih profesora i mentora čiji primjer i danas slijedim, ali ne bih rekla da je netko ili nešto imao poseban utjecaj. Srce je oduvijek znalo koji put slijediti.
Čemu bi se u svijetu fitnessa trebalo dati više na važnosti, odnosno i više poticati, ali i postoje li neke stvari na koje bi se trebalo ipak upozoriti?
Edukativne sadržaje usmjerene fizičkoj aktivnosti i prehrani trebalo bi uvesti kao sastavni dio učenja u osnovnim i srednjim školama uz postojeću praktičnu nastavu. Premalo pozornosti se daje fizičkoj aktivnosti, a previše tehnologiji. Jedno ne bi trebalo isključivati drugo. Digitalizacija dovodi do pretilosti kod djece u prevelikoj mjeri. A tu su i razne zdravstvene posljedice koje takav život nosi, ne smijemo zanemariti činjenicu i da smo najdeblja nacija u Europi.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista 26. srpnja 2023.