Tridesetogodišnja Mira Andrić po struci je arheologinja čiji je put doveo iz Mostara, gdje je završila Arheologiju i Povijest umjetnosti, natrag u Dubrovnik no ono što ju je posljednjih godina obilježilo, uz posao kojeg voli i – srećom, radi u struci – je i ljubav prema fotografiji. No, ne bilo kakvoj… Kaže kako o fotografiji i znanju fotografiranja stalno treba ‘kopati’ i proučavati ju. O svemu nam je više otkrila za DuList…
– Kad nisam arheologinja, onda sam fotografkinja, a od svih sfera fotografije, upravo je koncertna na koja me čini jako sretnom – kaže, dodavši kako je uvijek lijepo prenijeti osjećaj s nekog koncerta, bilo velikom bilo malog, publici koja nije mogla doći i li onima koji su bili da ga još jednom prožive. Zapravo je najteža fotografija… A kolika je sličnost između nje i arheologije?
Pokret, emocija…
– Potrebno je dosta ‘kopanja’ i stalnog proučavanja, da. Kad sam se prvi put zaposlila, mislila sam kako ću taj fotografski dio, dokumentiranje pronađenih artefakata, najlakše odraditi. Međutim, nije baš tako. Poprilično je izazovno jer se radi o tehničkoj fotografiji – dokumentaciji nalaza, stanju na terenu i tako dalje. Na kraju krajeva, to ide u izvještaj. S druge strane, koncertna fotografija je sve osim toga. Pokret, emocija i slično – kaže nam Mira, dodajući kako je često radila od 2012. godine i priznaje iskreno, taj joj je bio ‘woow’.
– Prvi aparat kojeg sam kupila bio je Canon 1100 D, što mi je tad djelovalo kao nešto veliko i fantastično. Kupila sam ga radi koncerata, tad me nije zanimala fotografija, već samo zabilježavanje uspomena. Ako imaš vremena i želje, bude ti super – zato sam stalno išla na neke male, ali genijalne festivale. Bila mi je želja prenijeti atmosferu i pozitivnu energiju koja se na tim koncertima i festivalima događa. Tako sam od kompaktnog fotoaparata krenula prema 1100 – kaže nam Mira, koja je za svoj prvi aparat radila čak dva honorarna posla. Onda je došao prvi koncert s novim aparatom…
Uči se i usavršava na svojim greškama
– Nakon što sam odradila, po meni, vrhunski posao u OKC Abrašević u Mostaru, jutro nakon bila am uvjerena da mi je netko prodao pokvareni fotoaparat. Naime svaka slika je bila katastrofa, od manuala do slikavanja s krivim blicom. No,o ne su bile i dokaz kako se treba što više truditi i raditi na sebi i svojim greškama – smije se Mira. Malo pomalo skupljala je znanje i kaže ‘sad već ide’. Kad se vratila u Dubrovnik, bila je tu pauza od nekoliko godina, do ovoga ljeta. Tako ju je publika upoznala kroz prekrasne fotografije s koncerata Orsule, a nada se i dalje volontirati i truditi uz svoj posao.
– Tu je i još jedan jako zanimljiv hobi-posao. Radim za jednu koreansku turističku agenciju u smislu ‘paparazzo-cut’, gdje se gosti šetaju, uživaju u Dubrovniku i njegovoj ljepoti a mi ih diskretno fotografiramo i oni kao, ‘ne gledaju’ u fotoaparat. Dakle, paparazzamo ih – priča uz smijeh još ljetnih anegdota. Inače, pomalo upućuje u razne druge tipove fotografije. No, dodaje, malo ju toga može odvratiti od one prve, koncertne, a mi vjerujemo kako ćete Mirino ime sve češće viđati uz brojne dokumentirane lokalne, regionalne, pa čak i svjetske koncerte!
Foto: Mira Andrić
MNJ