Ministar regionalnog razvoja i fondova EU Tomislav Tolušić jedan je od mlađih ministara Domoljubne koalicije, a na čelu je resora o kojem ovise mnogi, na nacionalnoj i lokalnoj razini krucijalni projekti.
Nedavno je boravio u Dubrovniku, a tom prilikom za DuList otkrio je što je zatekao u svom resoru, kako surađuje s Mostom, u kojem je stupnju projekt Pelješkog mosta, te zašto smatra da treba dodatno zaposliti ljudi u javnu upravu.
Prošli tjedan u Dubrovniku održan je Forum na kojem su bili čelni ljudi Poljske, države koja je rekorder u povlačenju sredstava iz EU. Koliko mi možemo naučiti od njih?
Mi smo najlošiji u EU po povlačenju sredstava i možemo i moramo biti jedino bolji. Mlada smo država i još učimo, ali je činjenica da smo u razdobljima od 2007. do 2016. godine jako loše koristili dostupna sredstva.
Javnosti je to predstavljeno drugačije. Što ste vi dočekali u vašem resoru?
U razdoblju od 2007. do 2016. godine imali smo milijardu i 290 milijuna eura na raspolaganju, a povukli smo 738 milijuna eura. To znači kako bi ja u desetak mjeseci trebao povući više od pola milijarde eura da taj novac ne propadne?! Posljednje četiri godine su morale biti ključne, a nisu , stoga nemamo niti vidljive financijske rezultate.
Nedavno ste napravili Bazu projekata, a u najavi su još neki projekti?
Prvo što smo promijenili to je svijest kod ljudi da možemo biti uspješni i da odgovori ne mogu biti ne znam i neću. Moramo se otvoriti prema korisnicima prema kojima se dosad ponašalo kao da su neprijatelji. Takva je klima vladala i percepcija je bila da smo u Zagrebu nedodirljivi i da nas nije briga za ljude na terenu. To je prva stvar koju mijenjamo. Otvorili smo se ljudima, dolaze nam župani, predstavnici razvojnih agencija, predstavnici stručne javnosti… Ministarstvo dosada nije ispravljalo svoje greške, šutili su. Mi ne šutimo i ispravljamo greške gdje god ih vidimo. Pojednostavnili smo i procedure unutar kuće. EU traži od nas poštivanje procedura, međutim previše smo toga mi sami sebi propisali što EU nije tražila od nas. Efekti ovoga što sad radimo vezano uz pojednostavljivanje procedura bit će vidljivi 2017. godine. Prošle godine je raspisano 50 natječaja, a ove godine će ih biti 200. Bitno je istaknuti i kako je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU konačno preuzelo aktivnu upravljačku i koordinativnu funkciju, što dosad nije bio slučaj. Ne može se nešto u EU sustavu raditi, bez obzira u kojem resoru, a da mi u tome ne sudjelujemo.
Jesu li općine i gradovi ili županije malo inertni oko prijave tih projekata?
Ja sam osam godina bio župan i mogu vam reći kako nije bilo sugovornika u Ministarstvu za ova pitanja. U osam godina župane su tadašnji ministri primili dva puta, ja sam ih primio tri puta u tri mjeseca. Prije nije bilo komunikacije. Recimo u mojoj županiji imamo slučajeve riješene dokumentacije, građevinskih dozvola za neke projekte koji se ne mogu prijaviti na EU fondove. Pa netko mi je to mogao reći prije tri godine! Općine i gradovi snose dio krivice, ali nedostajalo je impulsa i koordinacije sa vrha.
Nasuprot poljskog primjera, gdje su oni čim su dobili status kandidata krenuli obrazovati mlade, te uveli sveučilišne studije za pisanje projekata, zašto mi imamo tako malo obrazovanih ljudi u smislu pisanja EU projekata? Puno je potreba na terenu, a ljudi ne znaju otkuda krenuti. Koga pitati, gdje aplicirati…?
Slažem se da smo trebali slijediti poljski primjer i učiti od njih. U proteklom razdoblju to se propustilo napraviti i nažalost sada plaćamo danak tome. Ova Vlada identificirala je to kao jedan od ključnih problema i krenula u rješavanje. Prvi korak su izmjene Zakona o državnim službenicima , koje će olakšati zapošljavanje ljudi na EU poslovima. Što se tiče sveučilišta, ona su u Hrvatskoj autonomna, no uvjeren sam kako su svi svjesni deficitarnosti ovog zanimanja, te kako rade na uklanjanju ovih prijetnji i pretvaranju u prilike. Ministarstvo je u tom pogledu partner i poticat će takve inicijative. Neki studiji, međutim, već su krenuli u tom smjeru i osnovali odsjeke za pisanje projekata, upravljanje projektnim ciklusom i provedbu.
Zašto Vlada nije mogla, ili zašto Vlada sada ne može napraviti korak u tom smjeru?
Radimo na tome, ali već kasnimo tri godine. Mi možemo danas razgovarati o 2020. godini, a sad smo tu gdje jesmo. Kontinuirano nam nedostaje ljudi u sustavu, ne uhljeba. Broj administrativnih kapaciteta u Sustavu EU fondova unaprijed je normiran iznosom kojeg pojedina zemlja ima na raspolaganju. Europska Komisija kaže kako na 100 milijuna eura to znači toliko i toliko novozaposlenih u sustavu. Nitko ne zapošljava u EU sustav jer želi uhljebiti SDP-ovca ili HDZ-ovca, nego jer nema ljudi potrebnih da bi se povuklo 10 milijardi eura. Sami sebi smo napravili cirkus, i prošla Vlada, a ni mi još nismo došli pameti. Ako fali tisuću ljudi u EU sektoru toliko ih treba zaposliti ako želimo povući sredstva koja su nam na raspolaganju.
A zašto ne bi napravili reorganizaciju ako imamo toliki višak ljudi?
Može se napraviti i preraspodjela, ali moramo podvući crtu i obučiti te kadrove. Trebamo što prije povući i ljude s fakulteta, dodijeliti im mentora i ‘baciti ih u vatru’. Bit će grešaka na početku, ali na kraju korist će biti puno veća. Evo Vam primjer moje županije… razvojna agencija VIDRA ima 28 zaposlenih i jedna je od agencija koja broji najviše zaposlenika. Međutim, mi smo odmah prepoznali potrebu za tim kadrovima i njiihov doprinos i važnost. Tko god dođe tamo na osposobljavanje poslije fakulteta i pokaže da želi i može raditi, ostaje zaposlen.
Pravilnici za EU fondove, pogotovo oni koji se odnose na ruralni dio su gotovo neprimjenjivi za naše područje, što se može napraviti na tom području?
Neke stvari možemo raditi i bez izmjene Operativnog programa, ali ne ozbiljnije promjene. Operativni program dosad nismo nikad mijenjali, ali to nije Sveto pismo. Velika Britanija ga mijenja svaka tri mjeseca da bi bolje iskoristili sredstva. Mi počinjemo raditi na izmjenama tih Operativnih programa, koje možda ne bih ni ja bolje napisao u datom trenutku, ali danas vidimo da neke stvari moramo mijenjati. Operativni program pod mojim resorom je već u izmjeni i trebao bi biti gotov do kraja godine. Osobno želim da su unutra osnovne škole, gradnja vrtića, daljnji razvoj u znanosti itd. Mijenjanje tih programa je kao i rebalnas proračuna. Život mijenja stvari, i tako se mogu mijenjati i ti programi. Trenutno je u tijeku rasprava unutar kuće, a potom će ići i javna rasprava prema javnosti.
Kod nas na jugu su u tijeku neki projekti financirani sredstvima EU, ali još nas kopka Pelješki most i brza cesta od Zračne luke Dubrovnik do grada!
Na razini Hrvatske, izgradnja Zračne luke Dubrovnik trenutno je najveći projekt u provedbi, a Pelješki most je gotova stvar, moramo jedino odrediti postotak sufinanciranja.
Hoćete li uspjeti zaključiti projekt do listopada ove godine?
Ne znam kad će točno biti aplikacija, ali sigurno unutar pola godine. Nema prepreka više, jedina nepoznanica je postotak sufinanciranja , ali i to će se uskoro odrediti.
Kako bi se osvrnuli na 100 dana Vlade?
Moglo je i bolje, dosta je vremena izgubljeno na neke šumove u komunikaciji, ali što se tiče užeg kruga – nas 20 plus dva potpredsjednika i premijer odlično surađujemo i nitko ministre ne dijeli na HDZ ili MOST kad je posao u pitanju.
Dojam u javnosti je upravo suprotan, kao da se Vlada raspada?
Za sliku u javnosti smo mi krivi jer se kroz sabornicu vidi nekakva slika nepovjerenja i šumova u komunikaciji. Smatram da svaki ministar daje sve od sebe u svom segmentu, ali to možda ne izlazi na vidjelo. Dobre stvari su se zagušile negativnima.
Ali vas 20 ne može funkcionirati ako nema potporu u Saboru, pa tako imamo slučajeve Mikulić – Bulj i slične?
Na operativnoj razini to nije tako. Ja mogu dovesti investitora koji u tri godine nije mogao riješiti svoje probleme s gruntovnicom u roku od 24 do 48 sati do premijera i nebitno je što je taj ozbiljni investitor došao prvo kod ministra koji je HDZ-ovac ili Mostovac itd.
Kad će prestati rasprave o ustašama i partizanima?
Tim pričama zatrovana je cjelokupna javnost. Ja o tome ne želim pričati! Hodao sam kroz Dubrovnik i nisam vidio nijednog partizana, ni četnika ni ustašu.
Možete li predložiti Zakon po kojem će se spominjanje partizana i ustaša u Saboru kažnjavati s tisuću kuna po referenci?
To bi bila dobra stvar.
Postali ste župan s 29 godina, a rekorder ste po povlačenju sredstava iz EU. Tko vam je najbliži po tom pitanju?
Pa što se tiče EU fondova, nekakvo je pravilo što siromašniji, to bolji u povlačenju novaca jer su takvi uvjeti, odnosno dostupni su nam neki fondovi koji možda nisu bogatim županijama. Druga stvar je ta što kad nemaš, tražiš način kako pronaći novac, a kod bogatih to nije uvijek slučaj. Složili smo mladu ekipu bez politike, a s dvoje ljudi 2008. godine došli smo na njih 28. Danas svi hvale VIDRA-u, a na početku su ju htjeli zatvoriti, jer nije bilo rezultata odmah isti dan. To nije moj uspjeh, nego ljudi koji su tamo zaposleni. Moram reći i kako smo smanjili Županijsku upravu na 38 zaposlenih, što je najmanje u Hrvatskoj.
Kako ste to postignuli?
Otpustili smo ljude koji nisu radili ono za što su bili plaćeni.
Što je s reorganizacijom Županija, vi ste kao predsjednik Hrvatske zajednice županije bili protiv ukidanja postojećeg ustroja?
To je stvar dogovora unutar Vlade. Moj stav je isti kao i prije četiri godine. Za moju županiju je bolje da ostane županija. Zar vi stvarno mislite da bi netko iz Splita mogao voditi dobru brigu o njoj? Ovaj sustav ima mana i može biti racionalniji, ima loših župana, ali nema lošijih županija. Narod loše župane mora kazniti na izborima. Iz moje pozicije ministra ukidanjem županija bi napravili potpuni kaos. Pokrenuti su projekti, regionalne razvojne agencije, preuzete su neke obveze, krediti i sl…
Hoće li raskol oko reorganizacije značiti raspad Vlade?
Ako je to razlog za raspad Vlade, neka se raspadne. To nije najbitnija stvar u državi i ne može ni biti. Paušalne i glupe izjave ne želim, ako mi netko dokaže da će mojoj djeci koja žive u Virovitici biti bolje ako ne bude moje županije, ja prvi pristajem.
Dubrovnik je ostao bez svega, nemamo središta Carine, Mirovinskog, Suda itd.
Jeste li zadovoljni s time? Niste i to vam je odgovor na pitanje trebaju li regije ili ne. Na mom primjeru znam koliko su dvije velike industrije ‘sretne’ s time kada robu moraju cariniti u Koprivnici ili Varaždinu pa moraju na tisuće kamiona voziti po 150 kilometara. A nitko s ukinute Carine nije dobio otkaz da se postigne nekakva ušteda, nego su ljudi premješteni u Ured državne uprave, Poreznu upravu itd. Na koncu ste dobili veći trošak i gubitak za gospodarstvo. Ja sam za kažnjavanje onoga tko loše radi, a ne građana.
Kad će biti uveden sustav nagrade i kazne za državne službenike?
Lokalna razina je puno bolja od državne po tom smislu. Ljude u državi koji ne rade možete vrlo teško otpustiti jer je takav zakonodavni okvir trenutno. Smatram da 90 posto ljudi rade jako dobar posao, a deset posto je problem. Da otpustimo te ljude i zaposlimo deset posto koji rade i ostanemo na istom broju opet smo na dobitku.
Hoće li Vlada izdržati do ljetne stanke?
Da, apsolutno i puno više.