Podigla se bura oko isplate inkluzivnog dodatka obiteljima preminulih osoba s invaliditetom koje su trebale biti korisnici ovog novčanog prava, a što im je bilo neopravdano uskraćeno od strane nadležnih. Naime, iako je zagrebački Upravni sud nepravomoćnom presudom naložio Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike isplatu, slijedom tužbi dijela nasljednika, do jučer resorni ministar Marin Piletić je to odbio učiniti i uslijedila je smjena.
Ministarstvo je dakle uložilo žalbu na ovu presudu Visokom upravnom sudu RH. Je li upravo ta žalba razlog zamjene dosadašnjeg ministra novim iz Vlade, nisu službeno potvrdili. O Piletićevoj se smjeni doduše nagađa već neko vrijeme, štoviše kako oporba, tako i pojedine udruge iz sektora socijalne skrbi, tražile su njegovu ostavku, tako da je vrlo izgledno da je ovo bila “kap koja je prelila čašu”. Iako, ima i onih koji tvrde kako je upravo za Piletićeva mandata najviše napravljeno po pitanju poboljšanja sustava hrvatske socijalne skrbi. Moguće, ali navedeno je nesporno veliki propust/greška. O čemu je zapravo riječ, odnosno što je sporno?!
Nasljednici preminulih osoba načelno, sukladno Zakonu o inkluzivnom dodatku, nemaju pravo na isplatu, pa treba pojasniti zašto im ga je sud priznao i zašto je sada već bivši ministar, evidentno, u krivu. Najblaže rečeno…
Država krši rokove i nikom’ ništa?!
Hrvatski zavod za socijalni rad, prema Zakonu o inkluzivnom dodatku, ima obvezu o ovom pravu odlučiti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, u žurnom postupku, odnosno u roku od 15 dana ako nije potrebno provoditi ispitni postupak. Ako je pak potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranki u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Ono što je još ključno je da se pravo na inkluzivni dodatak priznaje s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
A što se dogodilo? Tipično što se u nas redovno događa. Dok se od građana očekuje da poštuju zakonske rokove i uopće zakonske odredbe, u suprotnom ostaju uskraćeni za ostvarivanje svojih prava, država zakonske obveze krši. I, smatrao je očigledno smijenjeni ministar, ne samo da zato ne treba snositi nikakvu odgovornost, već si još može uzeti za pravo zakinuti građane. A u ovom su konkretnom slučaju brojni građani ostali zakinuti. Naime, u praksi se, unatoč spomenutoj zakonskoj obvezi vezano za rokove, o inkluzivnim dodatcima rješava mjesecima. Kroz te mjesece rješavanja osobe koje po Zakonu imaju pravo na inkluzivni dodatak ostanu uskraćene za isti. Mnoge od njih, pogotovo onkološki bolesnici, u međuvremenu umru. I da – nasljednici umrlih načelno nemaju, kao što sam već navela, pravo na inkluzivni dodatak. Međutim, kada se o inkluzivnom dodatku ne riješi u roku, a nastavno na odredbu po kojoj korisnik ostvaruje ovo pravo od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pak pokretanja postupka po službenoj dužnosti, logično da bi trebale imati. Jer je preminula osoba ostala uskraćena za života za te novce. Dakle stvar je vrlo jasna, ali eto Piletiću očito nije bila! Žalosno, s obzirom da je riječ o kršenju prava najosjetljivijih društvenih skupina – osoba s invaliditetom. I kad su već one ostale zakinute za života na svoje Zakonom priznato pravo, odnosno inkluzivni dodatak, onda bi minimum ljudskosti i korektnosti, na koncu i zakonitosti, nalagao da se obeštete nasljednici.
Zagrebački Upravni sud je, dakle, ukinuo odluku Ministarstva o obustavi postupka i vrlo jasno naložio nastavak postupka posmrtno s ciljem da, ako se utvrdi da je umrla osoba imala pravo na inkluzivni dodatak, isti isplati od dana pokretanja postupka do dana smrti onoga tko je trebao biti korisnik, a nije. Možemo se samo nadati da će ovu strahotnu nepravdu donekle makar ispraviti presuda Visokog upravnog suda, kad je već resorno ministarstvo uložilo žalbu na rješenje Upravnog suda u Zagrebu. Pa kad su, zbog neadekvatnog funkcioniranja sustava socijalne skrbi, odnosno brutalnog kršenja Zakonom zadanih rokova, ostale uskraćene osobe s invaliditetom na svoje pravo, da se makar donekle iskompenziraju nasljednici.
Nejasnoće
S obzirom na to da je inkluzivni dodatak relativno novo pravo u okviru našeg sustava socijalne skrbi korisno je pojasniti tko sve ima pravo na njega, kako ga ostvariti i čemu zapravo služi, jer mnogima to još uvijek nije najjasnije.
Inkluzivni dodatak nije invalidnina! To je novčano pravo namijenjeno osobama s invaliditetom, odnosno onima koji imaju povećane životne troškove zbog svog zdravstvenog stanja. Uveden je s ciljem da se skrati i pojednostavi birokratska procedura oko dobivanja više naknada i postigne veća pravednost u socijalnom tretmanu osoba s invaliditetom. Inkluzivni dodatak uveden je sa svrhom da se objedine te naknade, ali kroz sagledavanje potreba osoba s invaliditetom u cjelini, ne samo dijagnoze, već i realnih potreba ovisno od slučaja do slučaja. Inkluzivni je dodatak tako zamijenio, odnosno objedinio, više prava: osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu te u određenim slučajevima uvećani doplatak za djecu s teškoćama i ostalo.
Tko ima pravo i na koliki inkluzivni dodatak?!
Pravo na inkluzivni dodatak, sukladno zakonu, imaju: osobe s invaliditetom, osobe s dugotrajnim tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima, djeca i odrasli kod kojih je utvrđena smanjena funkcionalna sposobnost.
Inkluzivni dodatak dodjeljuje se u pet razina, ovisno o stupnju potrebne podrške. Logično, što je veća razina potreba to je i iznos veći. Prva je tako razina namijenjena osobama koje imaju blaže teškoće i manju potrebu za podrškom. Druga onima s umjerenim teškoćama koje imaju povećane troškove života i povremenu potrebu za pomoći. Četvrta osobama s izraženim teškoćama i znatno smanjenom funkcionalnošću, a najviša, peta razina, osobama koje su u potpunosti ovisne o pomoći druge osobe.
Zakon o inkluzivnom dodatku je ukinuo dohodovni cenzus. Da pojasnim – pravo na inkluzivni dodatak nije, dakle, vezano uz visinu prihoda osobe koja na njega ima pravo. Inkluzivni dodatak u Zakonu je određen, ovisno o navedenim razinama, u postotcima od Zakonom utvrđene osnovice. U praksi je riječ o iznosima od 200 do preko 700 eura mjesečno.
Najčešće dileme i zablude
O postupku ostvarivanja prava na inkluzivni dodatak gore sam već poprilično napisala, stoga ću ovdje dodati kako, osim podnošenja zahtjeva podrazumijeva dostavljanje medicinske i funkcionalne dokumentacije nadležnom Zavodu, procjenu istoga te donošenje rješenja.
S obzirom na to da je riječ o, kako sam već navela, relativno novom pravu u okviru našeg sustava socijalne skrbi, logično da su česte nedoumice potencijalnih korisnika. Stoga je svrsishodno, držim, spomenuti ih i razjasniti.
Najprije, pravo na inkluzivni dodatak, što je jasno i iz gore navedenoga, nije automatsko pravo. Dakle, čak i ako su osobe ostvarivale pravo na prijašnje naknade koje sada inkluzivni dodatak objedinjuje, nužno je pokretanje postupka. Nadalje, činjenica da je osoba zaposlena nije nikakva prepreka ostvarivanju prava na inkluzivni dodatak.
Također, dosta je onih koji smatraju da je iznos inkluzivnog dodatka za sve korisnike isti, a nije! Gore sam već spomenula 5 razina potrebitih, kao i iznosa. Oni se, dakle, kako je već u tekstu navedeno, određuju prema procijenjenim stvarnim potrebama korisnika.
Što ako vam odbiju zahtjev?
Ako smatrate da udovoljavate uvjetima za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak, podnijeli ste zahtjev, ali vam je isti odbijen, imate zakonska prava: uložiti žalbu, dopuniti dokumentaciju te zatražiti novo vještačenje. I u praksi se pokazalo do sada da dosta korisnika ostvari ovo pravo tek nakon što poduzme navedene korake. Stoga, nemojte odustati, već se “borite”, ako ste uvjereni da bi trebali dobiti inkluzivni dodatak.
Ono što će očekivano uslijediti, ako Visoki upravni sud potvrdi presudu zagrebačkog Upravnog suda, su brojne dodatne tužbe nasljednika i presude njima u korist. Naravno, zbog ujednačavanja sudske prakse, odnosno pravde. Što je pošteno! Riječ je o okvirno 15 tisuća preminulih osoba kojima je za života uskraćeno rješenje o inkluzivnom dodatku u zakonskom roku, odnosno njihovim obiteljima.
