Može li se vlast koja oprašta porezna dugovanja odabranima i onda smanjuje mirovine braniteljima zvati vladom svih građana, pita se Stranka umirovljenika, čije priopćenje objavljujemo u cijelosti.
”Krovne udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata sastavile su potkraj siječnja tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, u kojoj traže ocjenu suglasnosti odredbi članaka Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o smanjenju mirovina sa Ustavom RH.
Smanjena su samo mirovinska primanja i to isključivo ciljanoj skupini, a ne svim korisnicima državnog proračuna, što predstavlja postupanje zakonodavca suprotno članku 51. stavku 1. Ustava RH prema kojemu je svako dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim mogućnostima – navode između ostalog podnositelji tužbe. Također, diskriminacijski učinak ovih mjera branitelji vide u činjenici da već drugi put u kratkom vremenu zakonodavac zadire u ustavna prava i ugrožava egzistenciju jedne kategorije hrvatskih građana, u ovom slučaju hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata. Primanja branitelja Domovinskog rata u proteklih su desetak godina smanjena za 60 posto, iako sami tvrde da čine između 1,5 i dva posto populacije u Hrvatskoj. Očito, država je spremna zakinuti i zaslužne kako bi po svaku cijenu skrpala urušen proračunski mozaik.
Najave mjera izjednačavanja povlaštenih i redovnih mirovina pamtimo još od 2011. godine, no u jeku priprema za pridruživanje EU nitko nije bio spreman na više pojedinosti o neugodnoj temi. Svi koji su o tome nešto rekli složili su se da je to neizbježan potez. Bilo je usamljenih prijedloga iz udruga branitelja za blaže i postupnije smanjenje njihovih mirovina, no konačne rezove odredila je, čini se, hladna matematika. Oglasio se prošle jeseni i Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, naglasivši da nisu neradnici i lijenčine koji uživaju po kafićima trošeći nezaslužene mirovine. Povlašten su status, kažu, imali jedino pri odlasku u obranu domovine, a umirovljeni su poslije rata pretežito po slovu zakona. Mnogi su još u četrdesetima, školuju djecu, uzdržavaju obitelji. Spremni su se odreći mirovine i ‘povlaštenog statusa’ i vratiti u sustav, na radna mjesta primjerena njihovoj preostaloj radnoj sposobnosti, no hladna je politika njihovo dostojanstvo već izvagala…
Braniteljima se i danas teško oteti dojmu kako se aktualna vlast uvijek sjeti njih kad se rješava praznina u državnoj blagajni. Konačno, financijski učinak te mjere u 2014. godini bit će samo tristotinjak milijuna kuna – približno triput manje od novca koji je ova velikodušna vlada prošle godine oprostila svojim dužnicima kroz predstečajne nagodbe. Pogodujući s jedne strane velikim poduzetnicima koji su svoju ‘sposobnost’ dokazali gomilanjem dugova i neplaćanjem poreza, žmireći na zakonske nedorečenosti (pred)stečajnog postupka, ministar financija s druge strane uzima sve što može kako bi pokrpao proračun. Najavljivane ‘reforme’ aktualne vlasti sve više nalikuju na puko samoodržanje.”
Stranka umirovljenika