U povodu 30. obljetnice odluke Hrvatskoga sabora o proglašenju neovisnosti javnosti se u Dnevniku HTV-a obratio predsjednik Republike Zoran Milanović čiju poruku prenosimo u cijelosti.
‘Dragi hrvatski građani, drage Hrvatice i Hrvati. Odlučio sam vam se obratiti baš danas, 8. listopada jer svaka država ima datume u svojoj povijesti koji se mora pamtiti i dostojno obilježavati. Puno je značajnih datuma u povijesti naše domovine, ali smatram kako su dva nezaobilazna, kameni temeljci hrvatske slobode i neovisnosti. Jedan smo svečano obilježili u kolovozu, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a drugi je danas, Dan neovisnosti.
Naša Hrvatska republika mlada je demokracija, ali kao država hrvatskog naroda znana je i priznavana stoljećima. Jedino što je nedostajalo u njezinoj dugoj državnosti bila je upravo neovisnost. Neovisnost od drugih kruna, vladara i država, a to se promijenilo prije točno 30 godina – 8. listopada 1991. godine. Hrvatski sabor je toga dana donio odluku o raskidu svih državno-pravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama bivše države, čime je proglašena puna i nepovratna neovisnost Republike Hrvatske.
Bila je to konačna potvrda i to od najvišeg predstavničkog tijela hrvatske države volje ogromne većine hrvatskih građana. Volje koju su građani nedvosmisleno pokazali na referendumu 19. svibnja iste godine, kada su se izjasnili kako žele živjeti u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj.
Referendum je bio dokaz najvećeg nacionalnog jedinstva u novijoj hrvatskoj povijesti, nama dovoljan dokaz što želimo, ali nažalost, tada još ne dovoljan dokaz drugima, susjedima s kojima smo živjeli proteklih stotinjak godina tako i međunarodnoj zajednici. Ni rezultat svibanjskog referenduma ni lipanjske ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Hrvatske nisu bile dovoljne da bi ljudi mogli početi živjeti svoje europske nade i snove. Nisu nam dopustili da u miru svoj na svom vlastitim potencijalom i znanjem izgradimo demokratsku, samostalnu državu.
Ova okrugla, 30. obljetnica hrvatske neovisnosti zato je prigoda da sebi, ali ponajprije svojoj djeci i unucima, ponovimo istinu. Govorim ovo baš zbog njih, mladih generacija hrvatskih ljudi, koji su tada bili djeca ili nisu bili niti rođeni. Moraju znati kako je hrvatski put do neovisnosti bio jako težak. Nije ga iskusila nijedna država članica Europske unije, nijedna moderna europska demokracija. Tijekom ljeta i jeseni te 1991. pogibelj je prijetila svakome od Iloka na istoku, do Prevlake na jugu. U strahu se živjelo na istoku i zapadu od zračnih napada.
Kako neprijatelj hrvatske neovisnosti nije prezao niti od čega svjedoče bombardiranja Banskih dvora 7. listopada 1991., u Europi nezabilježen i nikad kažnjen zločin. Bio je to pokušaj fizičke likvidacije, ubostva, legitimnog i demokratski izabranog hrvatskog vodstva. Činili su sve da stanu na put hrvatskoj neovisnosti, ali uzalud jer volju naroda nisu mogli osporiti niti promijeniti. Ne govorim ovo da bismo živjeli u prošlosti, već zarad budućnosti. Naši ratnici i generali stalno govore da je rat gotov i da se moramo okrenuti budućnosti. Jedan od naših slavnih ratnih zapovjednika prije nekoliko dana u Dalmaciji, u Sinju pozvao je suborce da pljeskom odaju priznanje našim sugrađanima srpske nacionalnosti koji su se skupa s Hrvatima borili za svoju zemlju, za Hrvatsku.
Svojim susjedima nećemo određivati kada slaviti, a kada tugovati, za njih imamo prije svega riječi mira. Istina za Hrvatsku nije bolna, odnosno nitko je se ne bi trebao stidjeti. Naša djeca žele sigurnu budućnost, ostvarivati snove i nade koji su njihovim očevima i majkama još nedavno bili oduzeti i zapriječeni. Biti i ostati dio napredne zajednice zapadnih država – toliko međusobno različitih ali jednakih u pravu na svoj vlastiti identitet – to je hrvatski imperativ danas. Pred nama je prilika koju naši ljudi moraju i, uvjeren sam, mogu i hoće iskoristiti. Priliku nam pruža članstvo u europskim integracijama, u Europskoj uniji ali i činjenica da prvi puta u povijesti sami odlučujemo o svojim nacionalnim zadaćama i ciljevima. Veliki je to izazov, bit će nam onako kako sami napravimo i za greške, kojih će biti, odgovarat ćemo sami.
Ova tri desetljeća neovisnosti dala su nam vremena da naučimo odlučivati za sebe i brinuti o sebi. Zato gradimo hrvatsku budućnost pametno, mudro, ako treba ponekad, da me se ne shvati pogrešno, i sebično. Dug je to časti prema svima koji su dali sebe ili dio svog života, dio svoje mladosti za ostvarenje hrvatske neovisnosti
I na kraju, posebno se obraćam vama rođenim 90-ih, koji ste danas odrasli i koji znate kakvu Hrvatsku želite. Vas posebno pozivam da svojim znanjem, idejama, zalaganjem učinite sve da budemo država i društvo na ponos nama, vašim majkama i očevima, bakama i djedovima, svima koji su 1991. stali u obranu Hrvatske. Svima nam želim desetljeća mira i da više niti jedna generacija doživi strahote od prije 30 godina, sretan nam Dan neovisnosti’, rekao je predsjednik.