Za Stolnoteniski klub Libertas Marinkolor sezona 2016./2017. zasigurno je baš povijesna, budući da su prvi put podigli pokal prvaka Hrvatske, a uz to su ostvarili duplu krunu slavivši i u Kupu Hrvatske.
Posebnu čar sezoni dao je fenomenalan rezultat u europskom ettu Cupu, gdje su ‘Pituri’ prvi put u povijesti prošli u četvrtfinale. Jedan od najzaslužnijih za te povijesne rezultate je 24-godišnji Miho Simović, sjajni stolnotenisač koji svoj talent već godinama potvrđuje na domaćim i inozemnim terenima. Mihovi počeci vezani su za 1998. godinu, kada ga je u Osnovnoj školi Cavtat stolnim tenisom zaludio stolnoteniski velikan Mirko Prpić, koji nas je nažalost ove godine napustio. Od tada do danas Simović je izrastao u vrhunskog stolnotenisača, a potvrdu kvalitete dobio je transferom u Španjolsku. Za DuList Simović govori o sezoni na isteku, planovima za budućnost, svom prvom treneru Prpiću, ali i sjajnim navijačima ‘Pitura’…
Sad kad su se emocije slegle i kad možeš uzeti odmak od završene sezone, kad podvučeš crtu pod postignuto kakva su ti razmišljanja?
Moram naglasiti kako je ova sezona na kraju bila izvan svih očekivanja. Mi jesmo ciljali na prvo mjesto u Prvenstvu i Kupu te smo to i ostvarili, ali znali smo da neće biti lako. A izvan očekivanja je zbog europskog natjecanja ETTU Cup, gdje smo došli do četvrtfinala. Teško bi se moglo bolje od tog rezultata. Posebno smo pobjedom u Austriji protiv Stockeraua sami sebe iznenadili.
Jesi li osobno zadovoljan svojom formom i izvedbom u protekloj sezoni?
Jesam, naravno. Mislim da mi je ovo najuspješnija sezona. Stvarno sam cijelu sezonu odigrao jako dobro. Baš kao i u play-offu, gdje nisam nigdje ‘kiksao’, izgubio sam jedino od Kineza Zenga, što je realno. Nemam se na što požaliti.
Varaždinski STK Starr tijekom prvog dijela Prvenstva vam nije bio ni do koljena, ali su se u doigravanju posložili s odličnim igračima i bili pravi takmac u finalu. Kako gledaš na tu klupsku strategiju?
Oni su tijekom sezone znali tko će im igrati u završnici. Znali smo to i mi. Kinez Zeng je u prvom dijelu prvenstva odigrao tek nekoliko mečeva za njih kako bi prema pravilniku stekao pravo nastupa u play-offu. Tako je bilo i sa Zubčićem. Oni su zapravo tempirali, njih dvojica su dovedeni da budu snaga za play-off. S nama su igrali s različitim sastavima, ali smo znali što nam spremaju.
Nakon ostvarenja najvećih ciljeva sa STK Libertas Marinkolorom prihvatio si ponudu iz inozemstva. U koji klub seliš?
Riječ je o španjolskom klubu Arteal Tenis de Mesa iz grada Santiago de Compostela. Ponudu jednogodišnjeg ugovora nisam prihvatio toliko zbog financijske strane. Budući da pravilnik španjolske lige dopušta da se mogu igrati dva prvenstva, igrat ću za njih te za jedan klub iz Portugala. Još pregovaram s Portugalcima. Živio bih u Španjolskoj, a u Portugal putovao samo na mečeve. Naravno da je to financijski dobro, ali moram priznati da mi u STK Libertas Marinkoloru ništa ne nedostaje, već sam prihvatio taj izazov zbog sebe. Bolje ću se osjećati da odigram barem jednu sezonu u inozemstvu jer smatram da će to biti korak naprijed u mojoj karijeri. Znam da sam sposoban za igrati izvan Hrvatske, koja je trenutno za moju razinu ipak preslaba. Jednostavno, moram ići. Ugovor je na godinu dana pa ćemo vidjeti. Očekujem da ću tamo imati jako dobre treninge, znam da će momčad biti dobra. Uz mene imaju još jednog Portugalca i Argentinca. Osim prvenstva nastupit ćemo i u europskom natjecanju ETTU Cup.
Sad kad si, barem privremeno, zatvorio knjigu zvanu ‘Libertas Marinkolor’, kako gledaš na projekt predsjednika kluba Marinka Matulovića, koji je reklo bi se iz ničega stvorio klub te ga kroz godine doveo do vrha?
Marinku Matuloviću svaka čast, treba mu skinuti kapu. On je zbilja fanatik koji je svojim novcem ušao u klub jer voli sport, voli stolni tenis. S vremenom ga je još više zavolio. Pa on je svakodnevno na treninzima, baš uživa u tome. Nedostaje u Hrvatskoj pa i u svijetu takvih ljudi, koji iz svog gusta hoće u nešto uložiti. Nakon ovih uspjeha mislim da mu sigurno neće opasti entuzijazam. Doduše, ne znam što mu je sad u glavi, koji su mu planovi za budućnost. Ali znam da mu je cilj obrana titule prvaka Hrvatske, a to se vidi po njegovom potezu. Doveo je u klub Ivana Juzbašića, on je brat mog klupskog suigrača u prošloj sezoni Nevena. Ivan je jako dobar igrač, ima dugogodišnje iskustvo igranja prvoligaških natjecanja u Francuskoj i Belgiji.
Ovu godinu svakako je obilježio tužan događaj, odlazak stolnoteniske legende Mirka Prpića. Koliko ti je on značio?
Kad sam saznao da je preminuo bio sam u šoku, nisam mogao zadržati suze. Da nije bilo njega ne bi bilo ni ovog našeg razgovora, ne bi bilo ničega. Ni prvaka Hrvatske. Ono što je on s nama proživio dok smo bili mlađi, kakvu je volju imao… Svaki tjedan putovati autobusom trinaest sati do Zagreba, bez autoputa. Njemu sam najzahvalniji za sve ovo.
Kakav ti je status u reprezentaciji?
Novi izbornik ima me svakako u planu. Jedan me meč dijelio od odlaska na Svjetsko prvenstvo u Dusseldorfu. Tu sam, borim se za prva četiri mjesta u reprezentaciji, sad sam dva mjesta ispod crte. Bitno mi je da se računa na mene, znam da će me pratiti i u Španjolskoj, posebno ako budem imao dobre rezultate. To mi je veliki motiv.
Tvoj odlazak najteže je pao vjernim navijačima ‘Pitura’, koji su vas nosili do najvećih uspjeha u ovoj sezoni.
Razgovarao sam s njima, oni su svi tužni što odlazim jer ipak sam ja u momčadi bio jedini domaći igrač, imali smo posebnu vezu. Sigurno bi bez njih bilo puno teže ostvariti sve ovo. Svaka im čast. Mogu reći kako sam uz njihovu podršku izvlačio iz sebe i više od maksimuma. Nosili su me do brojnih poena za koje nisam znao da ih uopće mogu ‘izvući’. Znam da ću se jednog dana vratiti u moj klub. Uostalom, Dubrovnik je fenomenalan grad, takav kakav jest. Jednog dana vratit ću se doma. Bilo to za godinu, dvije, pet ili deset. Ali vratit ću se.