Odlazak u mirovinu mnoge dočeka nespremne, no ne i našeg sugovornika Miha Katičića. Dugogodišnji gradski djelatnik, bivši pročelnik čiji je rad s djecom i mladima, ali i osjetljivim skupinama obilježio njegovu karijeru, s krajem godine otvara novo poglavlje u životu.
– Teško mi je zamisliti da idem u mirovinu. Dobro se osjećam i mislim da mogu doprinijet još na mnogim poljima, pa ću nastojati to tako i učiniti – rekao nam je na početku razovora Miho Katičić. Ovo je, možemo reći, mirovina u kojoj neće biti puno odmora jer gospar Miho ima puno planova.
– Imam neke zacrtane ideje. Recimo, angažman u Crvenom križu gdje sam na nedavnoj Skupštini imenovan i u Skupštinu, a imenovan i od strane Predsjedništva Crvenog križa predsjednikom povjerenstva za mlade. Slijedeći moju karijeru kojoj je fokus uvijek bio na djeci i mladima, pa tako će biti u povjerenstvu Crvenog križa za mlade i to me posebno veseli. Dio posala kojeg sam radio u Gradu ću moći nastaviti tamo. Imamo i neke najave gostovanja, primjerice u Vinkovce. Bit će posla. Osim toga, planiram se puno više posvetiti unucima. Hvala Bogu imam ih tri. I oni će malo više profitirati – rekao je uz smijeh.
Karijeru našeg sugovornika najviše je obilježio rad s mladima i osjetljivim skupinama. Njegov rad je bio prepoznat i na europskoj razini.
– I u predsjedništvu sam Hrvatske mreže zdravih gradova dugi niz godina. Od nacionalne hrvatske mreže zdravih gradova dobili smo vijest da su u evaluaciji tzv. sedme faze Europske mreže zdravih gradova od svih primjera dobre prakse, predložena tri dubrovačka primjera predložena. Prvi od ta tri projekta je Mentalno zdravlje mladih, drugi, na koji sam ja baš posebno ponosan, je Športske aktivnosti za osobe s invaliditetom i treći je Dubrovačka strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom. Baš sam ponosan što su naša tri projekta jedina iz Hrvatske ušla u program Europske mreže zdravih gradova. To je baš velika čast, priznanje da se dobro radi – kazao nam je Katičić.
Puno je uspješnih projekata iza gospara Katičića, no uspio je izdvojiti neke na koje je najviše ponosan.
– Jest da se vraćam malo daleko, ali moram se vratiti. U vrijeme Domovinskog rata organizirali smo nastavu iz okupiranih krajeva tadašnje Općine Dubrovnik. Organizirali smo brodovima UNICEF-a svakodnevno prevoženje djece iz okupiranih Cavtata i Mokošice kako bi djeca došla u Grad te na slobodnom području održali nastavu. Iako je bilo inicijativa od okupatorske tzv. Jugoslavenske armije da se nastava odvija tamo, ali to je bilo na jedan način priznavanje okupacije. Mi to nismo htjeli. Kada ja sad gledam, sa ove distance, to je jako ludo i hrabro, rekao bih. Iskreno, ne znam bih li to sada napravio. Tada je jednostavno to bio i način otpora i prkosa te način na koji smo mi pokazali da smo živi i da se ne damo. Na koncu, uspjeli smo preživjeti. I ta djeca su uspjela preživjeti. Moram spomenuti dragu prijateljicu Majdu Tafru Vlahović koja je tada bila časnik organizacije UNICEF. Mi smo tijekom rata i kasnije inaugurirali jednu krasnu akciju u suradnji s drugim gradovima u Hrvatskoj, opet spominjem drage Vinkovce. Akcija Gradonačelnici – branitelji djece gdje smo još u skloništima imali programe za njih. Na to se nadovezao i, rekao bih meni osobno najdraži projekt, a to su Mladi i grad skupa. Taj projekt je imao dio koji smo nazvali Poslušajmo što djeca govore jer smo se uistinu trudili čuti što naša djeca i mladi žele da mi za njih radimo. Mislim da je to bit priče. Ako su oni zadovoljni, a pokazali su puno puta da jesu, znači da smo uspjeli – pohvalio se Katičić. Forum mladih je jedan od najvećih projekata našeg sugovornika. No, u samom startu nije trajao cijelu godinu, kao sad.
– Stožerna manifestacija Mladi i grad skupa je Forum mladih. Prije nekih 15-ak godina on je trajao samo dva dana. Jedan dan je bio za osnovne, drugi za srednje škole. Tadašnja dječja gradonačelnica, sinjorina Antonia Merčep mi je došla i onako, dubrovački odvažno, rekla ‘Znate što? Ovo Vam ne valja. Ovo treba trajati cijelu godinu. Mi možemo balati, crtati, recitirati.’ Spiritus movens te cijele priče, uz mene je bila Paula Dražić Zekić, te je tako nastala cjelogodišnja manifestacija Forum mladih. Od govorenja njihovih stihova, sastava, pa čak su neki radili i stripove i romane. Bilo je tu fenomenalnih radova. Spomenuo sam Rukama složeno, gdje nisu samo crteži nego i tehnička kultura. Od legića su radili fantastične stvari: modele, klobuke, veste, svašta. Mladi kantautori i bendovi, na to sam isto jako ponosan. Tu je izišlo puno mladih, krasnih bendova, primjerice Silente. Sve bi završilo na Stradunu gdje bi oni pokazali sve što su stvorili. Ne kao natjecanje, nego kao smotru. Mislim da je to dobra priča – prisjetio se Katičić.
Osim rada s djecom i mladima, Katičić se može pohvaliti i sa drugim uspješnim projektima.
– Tadašnji pročelnik Sekretarijata za prosvjetu i kulturu, gospar Augustin Franić je zbog bolesti morao u Zagreb. Mene je izvršno vijeće 11. studenog 1991. imenovalo njegovim zamjenikom i tad smo počeli raditi sve ovo što radimo. Budući da sam bio i pročelnik za kulturu, radili smo i Dječji karnevo već 25 godina, a koji se na ovakav način počeo raditi 2000. godine. Radio sam i milenijsku Novu godinu na Stradunu s Gibbonijem, Oliverom i Tedijem Spalatom. I to je nešto što, mogu slobodno reći, spada u vrhunce moje karijere – nastavlja naš sugovornik.
-Ja pomalo pišem pjesme, pa sam tako napisao da hvala može biti samo osmijeh na licima djece. Čak ni hvala, nego samo njihov osmijeh – poručio je Katičić, koji je za DuList otkrio da mu ubrzo izlazi i druga zbirku pjesama.
– Jedna ekskluziva. U tisku je moja nova zbirka. Prva se zove Mir u duši, a druga Mreža ljubavi. To me posebno veseli, podijelio sam sa sugrađanima i neke svoje intimne trenutke. Sve je to išlo spontano, na nagovor mojih prijatelja jer nisam to mislio objaviti. Ali toliko ih je to gustalo da sam objavio prvu zbirku prije nekih sedam, osam godina. Druga je već u tisku zahvaljujući mom dragom prijatelju Borisu Njavru i Društvu dubrovačkih pisaca. To je drugi dio priče koji ljudi manje znaju o meni, ali ja volim to istaknuti jer mi je to isto jako drago. Ja se nadam da će zbirka ugledati svjetlo dana o svetom Vlahu – zaključio je Miho Katičić, kojemu želimo uspješne i aktivne umirovljeničke dane.