Nikola Knežić već je drugi mandat načelnik Općine Dubrovačko primorje. On ističe kako Općina na čijem je čelu nastoji biti prijateljska svim investitorima. Za ovaj broj duLista s njime smo razgovarali o svim aktualnim i budućim projektima u toj općini, ali i najavama o ukidanju malih općina i područja od posebne državne skrbi.
– Na Općinskom vijeću uz suglasnost ministarstava usvojen je UPU Sestrice, koji definira kompletnu izradu turističke zone Sestrice. Sva prostorno-planska dokumentacija je u potpunosti završena za tu zonu. Kao Općina sudjelovat ćemo u razradi dokumentacije, od lokacijskih, građevinskih dozvola, potvrda na glavni projekt što se tiče cesta, vodovoda i infrastrukture. No, investiranje, iznalaženje novaca, sada je na investitoru. Uklonjene su sve administrativne barijere za taj projekt i mislim da je ovo rijedak primjer u Hrvatskoj. Naime, mi smo u dvije godine završili svu dokumentaciju, a uz nju odradili smo i šest raznovrsnih studija – studiju obnovljivih izvora energije sa institutom Hrvoje Požar, studiju koja je kompletno odradila tematiku golf terena, studiju za aerodrom i heliodrom, studiju tipske gradnje, uključili smo i cijelu geološku studiju u koju smo uvrstili potencijalne zone za kamenolome, arhitektonski kamen i slično. Odradili smo i integrirali studiju razvoja vodoopskrbe i odvodnje zajedno sa Hrvatskim vodama.
PRIJATELJI INVESTITORIMA
Kad bi trebala započeti gradnja projekta Tri sestrice?
– Projekt je jako velik i opsežan. To je nešto što će obilježiti cijelu jednu generaciju. Kriza je, no u svijetu novaca ima. Sada je pitanje spretnosti onih koji razvijaju projekt da svjetske korporacije ulože tu. Moramo stvoriti takvu investicijsku klimu da postanemo magnet za investitore i brend Dubrovnika može nam puno poslužiti. Koliko sam upoznat, postoje dva, tri zainteresirana ulagača, koji su voljni krenuti u realizaciju. Ali projekt ne treba očekivati u nekim mjesečnim obrocima, već godišnjim. Od Pule do Konavala ne postoji sedam novih hotela koji su napravljeni iza rata, a mi ovdje pričamo o sedam novih hotela i svim ostalim sadržajima na jednoj lokaciji. Sad je sve na investitoru, a na nama je da kod ishodovanja dokumentacije budemo desna ruka.
Često se može čuti i kako nismo povukli dovoljno novaca iz EU fondova. Kakva je po tom pitanju Općina Dubrovačko primorje?
– Naš generalni cilj je da budemo prijateljska općina investitorima, a to je minimum koji možemo napraviti. Na tome radimo svaki dan. Moramo shvatiti da investitore zanimaju samo dva pitanja – kad se može graditi i koliko to košta. Investitori obilaze mnoge lokacije, i samo tamo gdje će im se najbrže realizirati investicija, tamo će graditi. No, s našim pravosudnim sustavom koji je nažalost zbog svoje sporosti i tromosti najveća naša 'rak rana', ne možemo im odgovoriti na konkretno pitanje – kad mogu počet investirat. A to je osnovna stvar. Mi želimo dati što bržu, bolju i pošteniju informaciju, a ne ih navući, jer sutra neće investirati. U tom smjeru lakše je razvijati priču oko europskih fondova. Tako smo uspjeli iz EU fondova izvući oko 10 milijuna kuna. Za izgradnju primjerice kanalizacije u Slanome izvukli smo 7 milijuna kuna bespovratnih sredstava. Nije problem dobiti, ali se mora raditi kako treba. U Europi nema brljanja. Mi imamo četvero zaposlenih, i mene koji sam dužnosnik, a dvoje zaposlenika je završilo tečaje i seminare i bave se isključivo tim pitanjem. I sami sve provodimo i ne plaćamo skupe konzultante.
12 NASELJA BEZ PITKE VODE
Kako komentirate najave o ukidanju malih općina?
– Tko će brinuti o 200 kvadratnih kilometara o kojima se mi sada brinemo i na kojima sada imamo pripremljeno oko 100 milijuna kuna komunalnih projekata.Tko će se brinuti o tome? Grad Dubrovnik ili možda Ston ili netko treći? Znamo mi što znači biti pod velikim općinama, kad se nije ugrađivalo ni kvadrat asfalta godišnje. U zadnjih dvije godine izradili smo 10 kilometara dvotračnih asfaltnih cesta. Smatram kako lokalna samouprava koja dobro radi treba opstati. Sada se pojavljuju i najave ukidanja turističkih zajednica. Opet neka centralizacija. Ona država je radila na odlasku ljudi sa sela u grad, u centre, iscrpili su selo i sada kad bi trebala krenuti decentralizacija novaca i ljudi, da se demografski poražena sela počnu obnavljat kroz Zakon o regionalnom razvoju, mi donesemo Zakon o regionalnom razvoju koji je potpuno suprotan regionalnom razvoju. To je antiregionalni razvoj. Jer Zakon o regionalnom razvoju kaže da je Općina Dubrovačko primorje razvijena iznad hrvatskog prosjeka. No, gledajmo realno. Cijelo područje od Dugopolja do Konavala je realno niže rangirano područje Hrvatske. Gledajmo infrastrukturu – plin ne postoji, željeznica ne postoji, autocesta ne postoji, a prometna izoliranost je najveći problem. Automatski smo u podređenom položaju. Naša Općina ima 20 naselja, a u 12 još uvijek nema pitke vode. Po čemu je Dubrovačko primorje iznad hrvatskog prosjeka? Znači u Hrvatskoj je prosjek ne imati pitku vodu! U kanalizacijskom sustavu, izgrađivamo 20 kilometara kanalizacijskog sustava, a kad ga izgradimo tek će 4 naselja biti pokriveno kanalizacijom. Po čemu smo to mi iznad hrvatskog prosjeka da nam ukidaju olakšice i da teže dobijamo decentralizirane državne novce? Tko su onda te nerazvijene općine?
Tragom toga idu i najave ukidanja područja od posebne državne skrbi?
– Mi smo realno područje od posebne državne skrbi po pitanju upravo pitke vode i kanalizacije. A da ne govorimo o ratnim stradanjima koja država nije zaliječila. Ja ne govorim da ne treba doći dan kad će se državna skrb ukinuti. Ali treba li to presjeći sjekirom? Zar ne bi to trebalo provesti kroz dvije, tri godine. Nije samo pitanje to što se ljudima neće vraćati povrat poreza. No, ako se to već ukida, zašto se ukida i postotak poreza na dohodak koji ide lokalnoj zajednici? Dakle, porez na dohodak koji ostvarimo, 92 posto ostaje u proračunu Općine Dubrovačko primorje, a 8 posto ide državi. Ukidanjem područja od posebne državne skrbi taj će postotak pasti na 55, 56 posto, pa će 40 posto poreza država izvlačiti iz lokalne zajednice. No, kroz te iste općine nije prošla autocesta, željeznica, plin, nismo se prometno povezali. Tu su ratna stradanja, a gospodarstvo nije uspostavljeno na prijeratnoj razini. Kada gospodarstvo bude moglo stvarati neku dodatnu vrijednost i općinski BDP bude iznad prijeratnoga, onda možemo o tome pričati. Neka nam država pomogne da izgradimo ceste, vodu, struju, kanalizaciju, brzi Internet, dakle, neke osnovne ljudske potrebe koje su u 80 posto Hrvatske pokrivene. I dok država kaže da ukida sve parafiskalne namete kako bi gospodarstvu bilo lakše, ona ukida sve parafiskalne namete koji su prihod lokalne zajednice, a svoje prihode ne dira. Najlakše je donijeti odluku neka se nama ukine kako bi se pomoglo gospodarstvo. Primjerice, ukinut nam je iznos za plaćanje priključka za komunalnu i vodnu infrastrukturu. Kad se osobe priključuju na vodu i kanalizaciju, više nemamo pravo naplatiti 2 do 3 tisuće kuna. Riječ je o naknadi za priključenje koja je bila propisana za razvoj. Mi sada projektiramo dva velika vodovoda, jedan za Majkove, Grbljavu i Ratac, te jedan za Dole i Smokvinu, za što smo samo za dokumentaciju osigurali oko milijun kuna. Ti se vodovodi izričito financiraju iz naknada za razvoj. Postavlja se pitanje iz kojih ćemo novaca financirat takve buduće projekte. Prepolovili su nam naknadu za šume, koja je bila strogo namjenski prihod za vatrogastvo. Hoćemo li poslati pola vatrogasaca doma? Mi smo kao prst kojeg su ogulili do kosti, jer im je konačni cilj reći „Vi ne možete ovo raditi, pa vas treba ukinuti“. No, oni jednostavno neće ulagati u male sredine. Pa pogledajmo samo rubna područja velikih gradova.
UBRZO MARINA SLANO
Nažalost ni od autoceste ni od Pelješkog mosta za sad nema ništa?
– Mi smo uvijek veći katolici od Pape. Postoji Prostorni plan za Pelješki most, postoji prostorni plan države, Županijski prostorni plan i svi niži planovi u kojima su strogo određeni koridori. I u mom uredu postoji dozvola za autocestu Doli – Osojnik i iza toga stoji trud i rad. Koliko je samo ljudi za tu dokumentaciju primilo plaću! I sada dođe netko novi i kalendar se počne brojati od onog dana kada on dođe na vlast. Kao da je prije bio bezdan. Umjesto da napravimo reviziju dosad učinjenog, mi sve bacamo u vjetar. Izgubili smo dvije, tri godine mandata ove vlasti koja će na kraju reći da je Pelješki most najbolja opcija. A mi i svi drugi očito smo bili ludi. Ako postoje sumnje u nečasne radnje postoje institucije koje se time bave, ali nije to razlog za odustajanje o kvalitetnih i bitnih projekata.
Što je sa Centrom za gospodarenje otpadom?
– Zakon o gospodarenju otpadom je više nego jasan. Stav Ministarstva koji je zadužen provesti Studiju utjecaja na okoliš je također jasan. Država je ta koja provodi i određuje način gospodarenja otpadom. Ako je to mehaničko-biološki centar i ako je to na toj lokaciji, mi nismo ti koji ga mogu odbiti. Zakon je rekao kako se centar mora smjestiti u težište Županije i da se preferira Općina koja ima najmanje stanovnika po kvadratnom kilometru. Na nas je pao grah, i to je usvojeno u Hrvatskom saboru. Ako zaštita okoliša i studije ustanove da on tu može biti, mi ga ne možemo odbiti. Ako se pojavi bilo koji problem po pitanju zaštite okoliša ja ću se prvi kao načelnik boriti protiv toga da on bude tu.
Dokle se došlo s izgradnjom Marine Slano?
– Ona je pred samim izdavanjem građevinske dozvole i, ako bude sve kako treba, do kraja godine možemo očekivati otvaranje radova. Riječ je o projektu za čiju izgradnju je potrebno 6 do 8 mjeseci, i slijedeća godina bit će obilježena izgradnjom te marine.
Koje biste još projekte izdvojili?
– Imamo još jedan važan projekt izgradnje vjetroelektrana na Rudinama. Izdana je građevinska dozvola i u siječnju trebalo bi početi kopanje za pristupne ceste i same stupove, a u rujnu bi trebali biti pušteni u probni rad i do kraja godine uključeni u mrežu. U Poslovnoj zoni Banići raspisali smo natječaj za prodaju zemljišta, riješili smo napokon imovinsko-pravne odnose. Imamo 2, 3 potencijalna ulagača i nadamo se da će u zonu ući 2 tvrtke. Kamenolom Mironja napokon se riješio ralja jednog stečaja i Dubrovnik ceste su ga kupile. Nadamo se da će se proizvodnja što prije uspostaviti. Izdvojio bih još uređenje rive u Slanome. Riječ je o projektu između 4,5 do 5 milijuna kuna, a uredit ćemo i 100 metara nove operativne obale. Radovi su otvoreni i time ćemo rekonstruirati centar mjesta. Dogodine planiramo obnovu Kneževa dvora koji bi trebao biti u kulturnom smislu ono što su zidine za Grad Dubrovnik.
Kakva Vam je bila turistička sezona?
– Imali smo jako dobru turističku sezonu. S obzirom da smo dijelom orijentirani prema ruskom tržištu te smo doživjeli pad zbog viza između 1. i 15. srpnja, do kraja sezone nadoknadili smo sve te gubitke i probili lanjska noćenja i brojke koji su bili rekordni poslijeratni. Približavamo se brojci od 200 tisuća noćenja. Nadamo se da bi ih dogodine mogli dosegnuti. Imamo i manje turističke investicije – s tvrtkom Pervanovo razvijamo jedno apartmansko naselje ruralnog tipa u Banićima. Riješili smo UPU i prostorno-plansku dokumentaciju i sad smo u fazi zajedničke razrade infrastrukturne mreže, a nadamo se da bi oni mogli krenuti iduće godine u izgradnju tog naselja.
Jeste li odlučili smanjiti proračun za 2014. ?
– S obzirom da nismo dobili egzaktnu informaciju od strane države hoće li se ukidati područja od posebne državne skrbi, nismo išli na drastične zahvate u proračunu. U nacrtu za proračun 2014. nosimo sve prihode koji su bili u 2013. Tada je sa zadnjim rebalansom iznosio oko 17 milijuna kuna. Prilagodit ćemo se trenutku takav kakav jest iako se nenadamo većoj pomoći od strane države.
Rekli ste na početku mandatu da će vam uspjeh biti ako uspijete zadržati broj stanovnika Općine Dubrovačko primorje. Jeste li u tome uspjeli?
– U posljednje četiri godine stabilizirali smo situaciju. Svim ovim projektima želimo povećati broj stanovnika. Ali, prvo ih moramo zadržati i mislim da smo u tome uspjeli. Sad nam je cilj krenuti uzlazno. Svaki stanovnik i svako radno mjesto su nam bitni i s tom vizijom idemo prema naprijed.