Jedna od najpoznatijih pjesama Beatlesa, ‘A Day in the Life’, krije zanimljiv detalj koji već desetljećima intrigira obožavatelje, u pjesmi se nalazi visokofrekventni ton koji ljudsko uho ne može čuti, ali ga psi registriraju bez problema.
Tu je priču još davnih dana potvrdio i sam Paul McCartney, navodeći kako su Beatlesi tijekom snimanja albuma Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band svjesno ostavili ton namijenjen psećim ušima.
McCartney je u jednom intervjuu objasnio da su on i producent George Martin često razgovarali o frekvencijama koje su izvan raspona ljudskog sluha, i vrlo niskim i vrlo visokim tonovima. Upravo je iz tih razgovora proizašla ideja da u pjesmu ubace zvuk koji će moći čuti samo psi.
Prema dostupnim informacijama, riječ je o frekvenciji od oko 15 kiloherca (kHz), previsokoj za ljudsko uho, ali unutar raspona koji psi bez poteškoća percipiraju, slično zvuku pseće zviždaljke. McCartney je čak savjetovao vlasnicima pasa da puste album i promatraju reakciju svojih ljubimaca. Naravno, odlučili smo i sami provjeriti.
Naš ‘redakcijski’ pas, nije ni trepnuo na Beatlese! Ali zato, kada pustimo Bruna Marsa i njegov ‘Uptown Funk’, reakcija je bila sasvim drugačija… Načulio je uši, skrenuo pogled prema zvučniku i krenuo s pravim psećim ‘pjevanjem’. Naš pas više voli funk nego psihodeliju šezdesetih.
Ako i vi imate psa, isprobajte! Pustite mu ‘A Day in the Life’ ili ‘Uptown Funk’ i promatrajte reakciju. Možda otkrijete da vaš pas ima vrlo specifičan glazbeni ukus. I svakako, pošaljite nam video!
