Olujama, bilo da su grmljavinske, organizirane ili superćelije prethodi složen proces koji uključuje tri ključna sastojka, a to su vlaga, nestabilan zrak i uzdizanje zraka prema gore. Ističe to metorolog Dnevnika Nove TV Darijo Brzoja.
Vlaga isparava s velikih vodenih površina, poput mora i oceana, te služi kao gorivo za nastanak oblaka. Nestabilnost zraka se stvara kada se topli i vlažni zrak nalazi u donjem dijelu atmosfere, dok je hladan i suh zrak iznad njega. Kada taj nestabilni zrak uzlazi prema gore, oblikuje se oblak.
Oblaci koji se počnu uzdizati sve više na više temperature stvaraju dobroćudne male oblake. Međutim, ako uvjeti dopuštaju, ti oblaci mogu postati sve veći i formirati opasne kumulonimbus oblake – olujne oblake. U njima se odvijaju snažna strujanja zraka prema gore i hladnog zraka prema dolje, stvarajući grmljavinu, jake kiše i često tuču.
Postoje dvije glavne vrste olujnih sustava: pojedinačne ćelije i organizirane oluje. Pojedinačne ćelije su kratkotrajne i lokalne oluje, dok organizirane oluje obuhvaćaju više ćelija koje djeluju zajedno unutar većeg sustava. Ove organizirane oluje mogu trajati nekoliko sati i uzrokovati značajniju kišu i jak vjetar, a mogućnost ozbiljnih vremenskih nepogoda, kao što su tuče ili lokalne poplave, je veća.
Najjači tip grmljavinske oluje je superćelija, koju karakterizira postojano rotirajuće uzlazno strujanje. Superćelije su dugotrajne, velike oluje koje mogu proizvesti razorne vremenske nepogode, uključujući veliku tuču, razorne vjetrove i tornada. Formiranje superćelija zahtijeva specifične atmosferske uvjete koji potiču rotaciju unutar oluje.
Promjene u klimi također mogu utjecati na učestalost i jačinu ovih oluja. Dok smo svjesni veze između toplinskih valova i klimatskih promjena, za mezoskalne konvektivne procese još uvijek nedostaje potpunih saznanja. Toplija i vlažnija atmosfera može stvoriti pogodnije uvjete za formiranje ovih oluja, no točan utjecaj klimatskih promjena na njih još nije potpuno razjašnjen.