Knjiga Francesca Marie Appendinija ‘Povijesno-kritičke bilješke o starinama, povijesti i književnosti Dubrovčana’ u prijevodu Ante Šoljića i izdanju dubrovačkog ogranka Matice hrvatske predstavljena je u ponedjeljak navečer u Narodnoj knjižnici Grad.
Riječ je o novom, 78. izdanju iz Matičine biblioteke ‘Posebna izdanja’ u kojem autor na 622 stranice donosi brojne zanimljive bilješke o raznim aspektima života Dubrovčana. Talijan iz Torina, svećenik iz reda pijarista, Appendini (1768. – 1837.) je od 1792. godine u Dubrovniku radio u službi profesora retorike, naučio je jezik i 1808. godine tiskao Gramatiku hrvatskog jezika, a ‘Povijesno-kritičke bilješke’, objavljene u dva sveska 1802. godine, smatraju se njegovim najvećim djelom.
-Ova knjiga djelo je i ishod dugogodišnjeg projekta koji je započela bivša predsjednica ogranka Ivana Burđelez pa je ova večer s poštovanjem i njoj u čast – rekla je tom prilikom tajnica dubrovačkog ogranka Jelena Obradović Mojaš.
-Iako djelo pripada znanstvenoj literaturi, čita se poput beletristike. Appendini je u knjigu unio empatiju prema Dubrovniku i njegovoj kulturnoj baštini, a Šoljić je taj eros prepoznao i pretočio ga iz talijanskog i latinskog u lagano i zanimljivo štivo koje se bez napora čita – istaknuo je Ivan Mustać, ocjenjujući Šoljićev prijevod s talijanskog i latinskog izvrsnim.
-Appendinijeva povijest starog Dubrovnika po mnogo čemu je drukčija od drugih, ali i jedinstvena po tome što ćemo opet doživjeti bogatstvo duha starih Dubrovčana, ali i nostalgiju za prošlim vremenima. Appendini je zavolio naš grad i hrvatski narod te nam je u brojnim djelima podario bogatstvo svog talenta – zaključio je Mustać.
-Za pisanje ovog djela Appendinija su navela dva ključna razloga. Prvi je bilo uvjerenje da je ‘slovinski’ jezik jedini s kojim se može razumjeti starine svih jezika nacija i naroda Male Azije i Europe, a drugi je bio književnost pisana u Dubrovniku – rekao je akademik Luko Paljetak.
-Appendini je svoj posao htio završiti za desetu obljetnicu boravka u Dubrovniku pa se osjeća da je djelo nastajalo u žurbi. To se vidi po dva tipa bilješki bez logike, nejasnim inicijalima i talijaniziranim prezimenima. Zahvaljujući prijateljima pokojne Ivane Burđelez, koji su imali pristup venecijanskog knjižnici Marciana, uspjeli smo identificirati oko tristo djela – istaknuo je prevoditelj knjige Ante Šoljić.
-Riječ je o kulturnoj povijesti Dubrovnika, premda je pojam kulture uzet u puno širem smislu. Unatoč svim utvrđenim razumljivim nedostacima djela, trebamo Appendiniju biti zahvalni, a u svojim kritikama blagi. Koliko god me namučio, a bio mi je mora skoro deset godina, dao mi je i jednu ideju. I danas kulturi treba pristupiti povijesno-kritički, jer je ugrožena na više načina. Najprije od naših istočnih susjeda, koji smatraju da smo ukrali njihovu književnost, ali i od nas samih – zaključio je Šoljić.
U popratnom programu promocije nastupili su Maroje Brčić i Sebastijan Vukosavić.