Bilo je baš gadno, loše! Noge su nam se odvajale od palube kad bi brod propadao u tim valovima, i bez grčevitog držanja za nešto – ideš u more! – prisjeća se Maro Capurso, član Ronilačkog kluba Dubrovnik, o teškoj akciji spašavanja muškarca koji je na Buži pao u more i bio povučen valom. Traganje i spašavanje trajalo je satima zbog uzburkanog mora čiji su valovi dosezali visinu od preko pet metara. Nažalost, unesrećeni nije preživio.
Neposredna reakcija i priprema
-Izgledalo je stvarno loše. Stavili smo se odmah na raspolaganje Kapetaniji čim smo čuli da se traži nekoga. Rekli su nam da će vidjeti što se događa i da nas imaju u vidu. Kasnije su nas zvali i rekli da su loši vremenski uvjeti, da je katastrofa i da do unesrećenog ne mogu uopće doći jer je bio blizu stijena – kaže Capurso.
Od velike pomoći bila je ekipa na zidinama koju su činili policija, vatrogasci i HGSS, koji su pratili kretanje unesrećenog.
-Oni su cijelo vrijeme gledali gdje je on, da ga ne izgube iz vida jer je more bilo nevjerojatno – kaže Capurso. Napominje da unutar RK Dubrovnik, koji broji 140 članova, postoji 18 ljudi u Državnoj intervencijskoj postrojbi civilne zaštite za traganje i spašavanje na moru. Među njima su on i kolega Alen Spahić, koji su jučer sudjelovali u akciji. Svi su redom volonteri.
-Ja sam igrom slučaja bio u klubu kad se to sve skupa događalo, tako da sam se odmah mogao obući. Prvi je došao Alen Spahić i nas dvojica smo se ukrcali u brod kapetanije, na kojem su, osim dvojice iz Lučke kapetanije, bili i policajci i vatrogasci – i krenuli – dodaje Capurso.
Izlazak na uzburkano more
Čim su izišli na more, situacija se pokazala ekstremnom.
-Vanka odmah iza Dakse počelo je valjati. Pomislio sam kako je drugdje kad je tu tako, jer inače ovdje ne bude takvo more. Kazin opći – drama! U tom trenutku nisam mislio da ćemo uspjeti. Kapetaniji brod je nevjerojatan, brodina napravljena za ovakvo more, odličan brod. Kapetan je top, a za timunom je bio Dragan Lovrić – skidam mu kapu – priča Capurso.
No dolaskom na lokaciju brod se micao lijevo-desno po dva, tri metra.
-Dođemo do unesrećenog – deboto da ga možeš uhvatiti – i onda se maknemo od njega dva metra. Za nevjerovati. U jednom trenutku smo se malo odmaknuli kako bismo pokupili još neku opremu od vatrogasaca, čaklje i rampine, a u planu smo imali i neke mreže. Prvi plan je bio da ga pokušamo dovući do broda bez da ja skačem u more, jer sam bio u odijelu – ako skočim, ne bih se mogao vratiti na brod. Povratka tada nema. Moram ili plivati kad ga zavežem ili se potezati s brodom negdje gdje je mirnije more – objašnjava Capurso.
Srećom, nije bilo potrebe za njegovim ulaskom u more.
-Kapetan je bio odličan; kako smo mu govorili naprijed – nazad, on je držao brod točno u metar, dva, i uspjeli smo unesrećenog dovući do broda. Uhvatio sam ga za ruku, legao sam na pod, a netko mi je sjeo na leđa – policajac ili vatrogasac – da ne kliznem u more i tako smo ga uspjeli izvući vanka – prepričava Capurso.
Adrenalin u ekstremnim uvjetima
-Kad krene spašavanje, adrenalin je veliki – nije ti ni zima, ništa ti nije. Evo što adrenalin radi: jednom sam rukom držao unesrećenog, momak mi sjedi na leđima, brod se ljulja, baca na sve strane, drugom rukom se držim da ne kliznem u more, a čovjek ima sigurno 70-ak kila plus natočena roba. Uspjeli smo ga držati i izvući vanka – nije to mala težina. Da ideš sad to ponoviti ‘na trijezno’, teško da bismo uspjeli – slikovito objašnjava.
Opasnost i motivacija volontera
Za Capursa je ovo jedna od težih intervencija s obzirom na stanje mora.
-Kad smo se na prvu javili kapetaniji, mislili smo da je čovjek živ, da pluta, ali su nam na kraju rekli da nažalost nije preživio. Žao mi je strašno. Pitaju me ljudi zašto idemo u akcije po takvom nevremenu. Njemu više nitko ne može pomoći, ali ideš pomoći toj obitelji – barem da ga mogu ukopati, da imaju gdje cvijet odnijeti, da more ne ostane jedna velika grobnica. Time se vodimo.
Capurso ističe hrabrost svih sudionika.
-Kako sam objavio da smo se stavili Kapetaniji na raspolaganje i da traže pomoć, svi su se javili. Nije bilo pitanje tko će poći, nego tko se tu prvi zatekne. Kad su volonteri u pitanju, nevjerojatna je hrabrost tih ljudi i nevjerojatna volja da pomognu. Skidam kapu svima njima, ne samo mojoj ekipi koja je fenomenalna, nego i vatrogascima, HGSS-u i svim volonterima koji izlaze na ovakve akcije. Da je na mom mjestu bio bilo tko drugi, isto bi izišao vanka. Imena su nebitna, javlja se veliki broj ljudi da pomogne – zaključuje Capurso.
