Maro Šušić i Vlaho Pavlić mladi su vaterpolisti koji su freško prešli u seniorski sastav Vaterpolo kluba Jug Adriatic osiguranje. Osim što profesionalno treniraju vaterpolo, 17-godišnji Maro ide u Opću gimnaziju, a 20-godišnji Vlaho, nakon završene Opće gimnazije, studira IT menadžment na Ekonomskom fakultetu u Dubrovniku. Kada se rodila ljubav prema vaterpolu, kako balansiraju sve obaveze koje imaju te kako se nalaze u seniorskom sastavu Juga, otkrili su nam u razgovoru.
Treninzi i obaveze
U seniorskom sastavu Juga, treninzi su dva puta dnevno. To je otprilike šest sati koje Maro i Vlaho, s ostatkom ekipe, provedu u bazenu. Vikendi su rezervirani za utakmice. Treninzi seniora sigurno su teži i zahtjevniji nego treninzi juniora, ali našim sugovornicima sve to ide od ruke.
– Treninzi su česti i intenzivni, ali kad radite ono što volite i u čemu uživate, ništa vam nije teško i ništa nije problem. Što su treninzi jači i intenzivniji, to smo mi spremniji za izazove koji se pred nama postavljaju. Bez toga, nema ni rezultata ni uspjeha – složio se Vlaho, ali uvijek nađe vremena za aktivnosti van bazena.
– Sve se može kad se hoće. Sportom se bavim od malena i on je sastavni dio moje obitelji. Sportaši su jako disciplinirani i organizirani, tako da smo naučeni da sve dobro uskladimo. Uvijek imam vremena za basket s prijateljima i bratom Franom, pođem i na stolni tenis, padel u Cavtatu, tenis – ističe Vlaho kojem se i u slobodno vrijeme sve vrti oko sporta, ali ipak mu ostaje vremena za izlaske s prijateljima i curom.
– Osim treninga i škole nemam nekih posebnih dodatnih hobija, nego to slobodno vrijeme koristim za druženje s prijateljima. Za sad mi jako dobro ide balansiranje svega – pohvalio se Maro, no slaže se da ipak najviše ispašta privatan život.
– Moram se ovim putem zahvaliti Gimnaziji Dubrovnik, mojim profesorima i razrednici koji mi maksimalno izlaze u susret jer bez njihove podrške ne bi bilo moguće uskladiti školske i sportske obaveze – poručio je Maro.
U vaterpolu od malih nogu
Za ove momke, vaterpolo je sastavni dio života. I tako od malena. Sve je uvijek težilo bazenu i vaterpolu. Maro je na bazenu od svoje treće godine, a Vlaho je, kako kaže, prije proplivao nego prohodao. Ipak je on iz Cavtata.
– Nama je naše plivalište sve. To je naše igralište, naše dvorište. U Cavtatu sam imao prilike gledati najbolje i to je bio jednostavno logični slijed. Biti kao oni. Krenuo sam od trenerice Matijane Staničić i trenera Pava Pulića. To jednostavno zavolite i postane dio vas. Slijedilo je plivanje u Plivačkom klubu Jug kako bi se usavršio u plivanju i pripremio za vaterpolo. Preko trenera Vukčevića, Lončarića, Bobića, pa sve do današnjeg trenera Kobešćaka. Svi su oni zaslužni što sam sad tu gdje jesam. Kad sam bio u Nadama Juga, bio sam u reprezentaciji, ali nakon toga nisam bio pozvan sve do juniora. Bio sam uporan i dokazao da se trud i treniranje isplate. Bilo je uspona i padova, ali nikad se ne smije odustati – poručuje Vlaho te naglašava kako je sada stigao tamo gdje je na plivalištu u Cavtatu samo sanjao.
– Prvo sam se bavio plivanjem, a ljubav prema vaterpolu rodila se s nekih 10 godina. Obožavao sam plivati, ali vaterpolo kao ekipni sport s loptom i tata koji je cijeli život u vaterpolu više su me zainteresirali pa sam se odlučio prebaciti na vaterpolo – rekao je Maro koji je odmah nakon prvog treninga, upoznavanja ekipe i zajedničke igre znao da je to ono čime se jednog dana želi baviti.
Mladi seniori Juga
Sada su obojica u seniorskom sastavu Juga. Razlika je, složili su se, velika, ali zato su stariji igrači uvijek tu za njih, što god im trebalo.
– Naravno da postoji razlika između juniorskog i seniorskog vaterpola. I u juniorima smo s trenerom Pecotićem trenirali jako i žestoko. Zato smo i imali rezultate i osvojili sve što se može osvojiti u Hrvatskoj – rekao nam je Vlaho koji se u seniorima suočava s puno starijim, većim, jačim i iskusnijim igračima, a s njima treba nekako izaći na kraj.
– Treninzi sa starijima nas mlađe grade boljim igračima, a na kraju krajeva i sportašima općenito. Razlika je velika. Igra je intenzivnija i teža, neke stvari su kompliciranije, ali čast nam je trenirati kao i dijeliti svlačionicu sa starijim igračima koji iza sebe imaju razne uspjehe. Prijatelji smo, šalimo se, družimo i zajedno slavimo pobjede – dodao je Maro i istaknuo da su stariji igrači uvijek spremni pomoći, kako u bazenu, tako i u životu.
– Atmosfera u klubu je super. S jedne strane imate starije i iskusnije suigrače koji su vas prihvatili kao da ste oduvijek igrali s njima. Nama mlađima davaju savjete, prate nas, pomažu nam, opominju, ali i pohvale – složio se Vlaho i dodao kako su prava ekipa i van bazena, .
– Maro i ja smo među mlađim članovima repke. U ovom sportu napredujete na svakoj razini, ali svakako da sam se i osobno i profesionalno promijenio. Ja to ne primijetim, ali na to mi ukazuju moji bivši treneri koji znaju kakav sam bio prije i kakav sam sad. Hvala im svima što su vjerovali i bili moji treneri – poručio je Vlaho.
Iako je najmlađi u seniorskom sastavu Juga, Maro se dobro snalazi u novim izazovima, a želja za napretkom je neupitna.
– Da, najmlađi sam igrač seniorske ekipe. Kao što sam već rekao, gradim se i kao igrač i kao osoba. Svakako mislim da sam napredovao dolaskom u seniorski sastav. Također, cijenim koliko trener ulaže truda oko mene, iako sam najmlađi – kaže Maro, ali ističe da se maksimalno trudi kako bi što više napredovao i doprinio ekipi.
Svijetla sportska budućnost
Iako su već postigli velike uspjehe u svojim sportskim karijerama, naši skromni sugovornici imaju već razrađene planove za dalje. Maro je opet dobio poziv izbornika Tucka za širi reprezentativni popis, ali fokusiran je na bližu budućnost.
– Plan mi je trenirati kao i do sada, steći nova iskustva, raditi na sebi i uz to završiti srednju školu. A nakon toga ćemo vidjeti. Sad mi je u fokusu kraj sezone s Jugom, sve borbe za trofeje koje su ostale i okupljanje s reprezentacijama pa se nadam da ćemo ostvariti što više pobjeda i osvojiti što više trofeja – kazao je Maro koji je bio najmlađi igrač na posljednjem Svjetskom kupu.
– Tek sam treći razred srednje škole tako da se vidim u klubu Jug. Želim se truditi, nastaviti raditi na sebi i dokazivati se iz dana u dan. Kao najmlađi na Svjetskom kupu stekao sam velika iskustva i presretan sam što sam opet dobio poziv izbornika Tucka. Najveći san mi je jednog dana zaigrati na Olimpijskim igrama i, ako Bog da, uzeti medalju – zaključio je Maro.
Vlaho ima vrlo jasan plan i ciljeve. Neke nam je otkrio, a neke je ipak zadržao za sebe.
– Moji ciljevi za budućnost i karijeru opet su vezani za vaterpolo. Kakve mi ciljeve i planove možemo i imati? Naravno, uz studiranje, da budem najbolji u onome što radim. Moram raditi na svojim nedostatcima i trenirati, trenirati i trenirati. Samo tako će mi se sva vrata otvoriti kao što su mi se sad otvorila za seniorsku reprezentaciju. Da vam otkrijem konkretne ciljeve, možda ne bih sad. Svakako ću vam se javiti kad mi se ostvare – nasmijao nas je Vlaho za kraj.
Maru Šušiću i Vlahu Pavliću zahvaljujemo što su u moru obaveza našli vremena za razgovor s nama. Želimo im svu sreću u daljnjem obrazovanju, napretku i puno uspjeha u seniorskom sastavu Juga i reprezentacijama.
Foto: privatna arhiva