Dugogodišnji igrač i kapetan, dosadašnji pomoćni trener i trener kadeta Maro Lučić, postao je novi trener dubrovačkog prvoligaša – KK Dubrovnik, zamijenivši nakon dugo godina Željka Vreću. Razlog je zasićenje, niz poraza, ili jednostavnije rečeno – potreba za promjenom.
Ipak, reći će Maro, nema tu krivih pogleda, neugodnih situacija, kaže ‘mali smo i u odličnim odnosima za tako što’. Željko Vreća sa seniora je prešao na kadete, a kako se Maro snašao u novoj ulozi, koliko mu znače savjeti bivšeg voditelja seniora, kako gleda na budućnost kluba i što je potrebno za zadržati mlade reći će nam u razgovoru za DuList.
Razgovor s Marom učinili smo netom prije pobjede protiv Pule 1981., a iščekujući utakmicu u Zagrebu, gdje će biti gosti Cedevite Junior. Inače, u Puli su naši momci zasluženo slavili, a kako su zapisali na svojoj Facebook stranici, ‘Dubrovnik je u infarktnoj završnici došao do pobjede košem Ivana Vodopije, u utakmici punoj preokreta u kojoj su na kraju zasluženo slavili’.
– ‘Ajmo mi prvo na ovu zamjenu, odmah da to ‘riješimo’. Mi smo ti svi u klubu ostali udobre, bilo je riječ o sporazumnom dogovoru, Vreća i ja smo prvenstveno prijatelji i to je čovjek s kojim sam cijeli život. I Željko sam bio je svjestan da se nešto moralo promijeniti, a u tom trenutku palo je na mene. Željko će mi uvijek biti mentor, prijatelj, potpora u svim novim stvarima koje mi slijede – odmah u jednom dahu priča novi trener. Dodaje, svi su treneri ‘mame i tate’, odgajatelji. Zato je, prelaskom na novu životno-sportsku ulogu, ostavio ‘sebi za dušu’ rad s djecom od 1. do 4. razreda u OŠ Župa dubrovačka, dok je u KK Dubrovnik okrenuta za njega jedna nova stranica.
Momčad ne treba ‘peglati’
– U nekim većim klubovima bi se tako što gledalo kao oduzimanje radnog mjesta, ali ne i kod nas. Jednostavno, krećemo korak dalje – dodaje, a potvrda je i Pula 1891., prva pobjeda novog trenera. Ostali koraci dalje možda neće biti tako jednostavni, ali momčad je na odličnom nivou i kaže Lučić, spremna za nove izazove.
– Toliko poraza zaredom zvuči strašno, ali stvar je u tome da je jednostavno došlo do zasićenja. Sedam poraza zaredom nije stvar jedne osobe, nego mnoštva faktora. Malo smo se uspavali, dogodile su se ozljede na koje nismo računali, splet okolnosti koji kako to obično biva, udara po treneru – nastavlja, a s momčadi je itekako zadovoljan. Ne treba ništa ‘peglati’.
– Svi su tu negdje, razmišljanjima u utakmicama, formom, igranjem, ‘glavom’. Evo, već je i prva utakmica bila na nivou, podjednaki smo i vidim samo pozitivne pomake, ako pričamo o budućnosti – kaže. Kad smo već otvorili tu temu o igračima, zamolili smo ga i da nam se i sam vrati u onaj igrači dio svoje karijere.
– Priča je krenula s 14, kako to već ide kad si mlad. Sasvim slučajna igra košarke na plaži, kad me je ugledao moj i dan današnji prijatelj Goran Nikić, te pozvao na trening, je dovela, eto, danas do ove ‘razine’. Došlo je do ljubavi! Nikad nisam mislio kako ću se naći u profesionalnom sportu, ali stvari su se malo po malo počele otvarati. Imao sam dosta prekretnica u životu, hoću li ili ne biti u sportu. Radio sam kao trgovački putnik i tako dalje. Ustvari, financijska situacija u klubu nalagala je tada da tražim nešto drugo, a onda malo po malo sam vidio da bih možda trebao ostati u profesionalnom sportu. Bila je to dobra odluka – polako se iz prošlosti Lučić približava današnjim danima. Krenuo je, kaže, i s trenerskom školom, ima položeno za trenera, odnosno, može voditi klub, ali sve intenzivnije razmišlja o nastavku i ove priče. Dodat će kako se ‘zalaufalo s prvom ligom pa je sve ostalo malo pošlo sa strane’. No, ne zadugo. Ljubav prema košarci nije zaustavila ni operacija, odnosno dvogodišnja pauza u karijeri – vratio se prošle godine na parket. Danas je na tom istom parketu u naizgled sličnoj ulozi. Ipak…
– Sad se totalno okrenula priča, obaveza glavnog trenera donosi više svega, više zalaganja, više obaveza… Okrenula se slika, drukčije sam posložen u glavi i situacija nalaže da moram biti takav. Trenutno smo na nezavidnom mjestu što se tiče utakmica, krećemo u drugom smjeru – analizira i sebe i klubove. Što se tiče prve hrvatske lige, vrlo je izjednačeno, mada dva kluba odskaču u smislu da ih svatko može dobiti. Ima dosta domaćih odličnih ekipa, a uz to dodaje i kako ‘gostujuće pobjede više vrijede, jer su svi na domaćem terenu logično – jači’.
Grad je imao i imat će dobru košarku
A analiza dubrovačke košarke? Dubrovnik je ipak više prepoznatljiv kao grad drugih sportova, mada ima dobru košarku. Bilo je i bolje, reći će.
– Znaš kako je to… U poratno vrijeme igrala se dobra košarka, a i dva kluba su bila aktivna, Konavle i Dubrovnik. I evo, za tolike godine opet je tu premijer liga. Zadnjih godina je stagniralo, ali vraćamo se na takozvanu jedinstvenu drugu ligu, odnosno prvu ligu, koja opet donosi neku kvalitetu – kratko će. A budućnost? Ne kluba samog, nego nekih novih igrača kluba.
– Početnika ima dosta, no najveći problem je doba srednje škole, kadetski i juniorski staž. Ili mladi igrači odlaze na fakultete, ili odustaju jer se ne prepoznaju, dva treninga postanu naporna, a ne vide sebe u tome. Košarku treba voljeti od početka, naravno klub bi trebao dati više angažmana oko toga. Prvi klub stvara neku bazu koju djeca žele gledati i baš tu zaigrati. Druga stvar, volio bih da se ozbiljna košarka vrati u grad. Promocija košarke znači puno, ali bez financijskih stvari ne može se dići na veću razinu. Ne mislim na plaće, već, na primjer, putovanja djece. Daleko smo i bilo kakav odlazak je komplikacija, za razliku od Zagreba ili Zadra. To su ti neki problemi. Kad pogledaš, Dubrovnik je izbacio NBA igrače pa samo da se to uzme u obzir… Znači, imamo kapacitete, Perić, Andrić, Prkačin… Ima izlazaka iz Dubrovnika. Ali… – nastavit će u nekom pomalo drukčijem tonu. Ipak, za kraj će kratko spomenuti i jednu zanimljivu strategiju kako zadržavati – ili dobivati – mlade talente. Na dugom štapu, ali moguće – Dubrovniku se s novim studenskim domom vraća status studentskog grada i tu i gradska košarka može pronaći svoj momenat, u kombinaciji studiranja i treniranja, jedne odlične sportske priče. Čekamo to ‘sutra’, optimistično!
MNJB
MOMČAD KK DUBROVNIK – Njih gledate na parketu Gospinog polja!
1. Petar Dubelj
2. Ivan Vodopija
3. Nikola Dosen
4. Jure Boban
5. Kresimir Jerkov
6. Vlaho Raguž
7. Antonio Petrović
8. Niko Stasjuk
9. Toni Mustapić
10. Petar Šeparović
11. Petar Koprivnica
12. Jakov Vujičić
13. Karlo Kalafatović