Gradski vijećnik MOST-a Maro Kristić osvrnuo se u priopćenju za medije na propali pokušaj privatizacije Hotela Maestral.
‘Niti nakon zadnjeg u nizu pokušaja Hoteli Maestral nisu dobili novog vlasnika. Na oglašenu prodaju više od 355 000 dionica Hotela Maestral koje čine 68,94 posto vrijednosti društva nakon 40 pisama namjere pristigla je samo jedna obvezujuća ponuda trgovačkog društva J&T IB capital Markets sa sjedištem u Pragu. I ovaj pokušaj privatizacije je propao jer je CERP kao predstavnik vlasnika odbio tu ponudu uz obrazloženje da njena vrijednost nije dovoljna.
Vrijedi podsjetiti da imovinu Hotela Maestral čini pet hotela u kategoriji od dvije do četiri zvjezdice, kapaciteta oko tisuću postelja te 44 000 četvornih metara građevinskog zemljišta uz more u Uvali Lapad.
Već na prvi pogled i potpunom laiku je jasno da hoteli Maestral vrijede puno više od 114 271 238,40 kuna koliko je za njih ponudio češki fond. Samo vrijednost 44 000 metara četvornih zemljišta na takvoj lokaciji i potencijal koji leži na pomorskom dobru ispred hotela imaju tržišnu vrijednost koja znatno premašuje oglašenu vrijednost prodaje. Toga su svjesni i u CERP-u i možda je upravo odbijanje njihove ponude do kojeg je navodno došlo zbog frakcijskih sukoba unutar vladajuće stranke poziv da se ponovno razmotri mogućnost radničkog dioničarstva odnosno kupnje hotela od strane zaposlenika, Grada, Županije i relevantnih gospodarskih subjekata.
Anketa koja je provedena prije nekoliko godina kada su radnici odbili mogućnost kupnje očito je provedena u kontroliranim uvjetima i bez prave analize i strategije i stvarne i iskrene podrške Grada i Županije. Bez kvalitetne pripreme i uključivanja Grada, Županije i gospodarski subjekata model je zaposlenicima izgledao skup i neodrživ te se od njega odustalo.
Nitko nas ne može uvjeriti da bi država koja je potrošila 30 milijardi kuna na pogrešno osmišljeni, koruptivni i neuspjeli proces restrukturiranja brodogradilišta imala snage odbiti ponudu i ne odobriti zajam radnicima, Gradu i Županiji i relevantnim gospodarskim subjektima za kupnju većinskog paketa dionica ovog zadnjeg neprivatiziranog, iznimno vrijednog turističkog kompleksa čija budućnost, ali i sadašnji poslovni rezultati uz kontrolirana ulaganja, stručno vođenje i značaj branda Dubrovnika u turističkom svijetu jamče uspješno poslovanje.
Stoga zabrinjava i čudi da se od ove inicijative tako olako odustalo i očekujemo njenu revitalizaciju, poglavito iz razloga jer nam i gradonačelnik i župan dolaze iz turističkog sektora. Štoviše župan bi, kao osoba koja ima iznimno vrijedno iskustvo u uspješnoj realizaciji privatizacije Hotela Osmine po modelu radničkog dioničarstva, trebao biti na čelu radne skupine koja bi trebala osmisliti ovaj model.
Ako je uspješno realizirano radničko dioničarstvo u Hotelu Osmine kojega je župan toliko puta opravdano s ponosom spomenuo u to vrijeme bio hrabar i pionirski pothvat, danas bi privatizacija Maestrala po tom modelu zajedno s Gradom, Županijom i turističkim tvrtkama trebala biti realnost.
Ozbiljan i iskren pristup i pokušaj dugujemo generacijama koje su stvarale Maestrale, ali i sadašnjim i budućim naraštajima koji imaju snagu i znanje upravljati našim turizmom , a ne biti samo najamna radna snaga. Zašto to do sada nije bilo tako, zašto Maestrali nisu koristili iznimno povoljne HBOR-ove kredite kao što su to uradili Austrijanci u Valamaru ili Čileanci u Plavoj laguni, zašto su Maestrali trenutno nekonkurentni, je li samo riječ o lošem upravljanju ili je netko radio za neku interesnu skupinu otkrit će vrijeme. Postavlja se pitanje je li Dubrovnik i njegova položajna renta postao idealno mjesto na kojem će strani fondovi multiplicirati svoj kapital, hoće li se to dogoditi i s Maestralima i hoćemo li to i dalje dozvoljavati ili ćemo sami upravljati našim resursima na održiv način?
Ukoliko nam je želja upravljati razvojem turizma, a ne da on upravlja nama te ako želimo sačuvati radnike, imati turistički konkurentnu destinaciju i stvarati vrhunske proizvode i kadrove onda ćemo naći načina i sačuvati ključne potencijale i kreirati svoju budućnost.
Maestrali mogu biti izvrstan primjer na kojem možemo pokazati da smo sposobni svojom pameću i svojim kadrovima uspješno gospodariti svojim resursima.
Nismo dozvolili da nam se gruški terminal proda ispod radara, nemojmo dozvoliti da na isti način izgubimo i Maestrale.
Gradski vijećnik
Maro Kristić’