MARO KRISTIĆ ‘Grad ne smije subvencionirati smještaj u domu za odabrane’

Iako se izgradnja Doma umirovljenika u  Gružu pretvorila u pravi fijasko, a objava cijena smještaja u istom izazvala zgražanje stanovnika, iz svega se mogu izvući određene pouke i zaključci – ističe u priopćenju za medije nezavisni gradski vijećnik Maro Kristić.
Naglašava kako bi prvi zaključak trebao biti da je nazivati ovaj objekt domom umirovljenika uvreda i udar na dostojanstvo osoba treće životne dobi kojima je potrebna primjerena skrb.
-Pouka koju bi trebali izvesti iz ovog zaključka je da Grad ne smije uopće subvencionirati smještaj u ovom domu  koji može biti dom samo za odabrane, a ne za veliku većinu dubrovačkih umirovljenika koji žive na rubu egzistencije i kojima je potrebna svekolika pomoć. Sama činjenica da je raspisan natječaj samo za dio smještajnih kapaciteta već sada govori u prilog tome da će i ovdje modus operandi biti sličan kao sa studentskim domom odnosno da je ovdje riječ o objektu koji će služiti u turističke svrhe, barem dio njegovih kapaciteta. Stoga ovo nije objekt koji bi trebao biti u sustavu socijalne skrbi i ne treba ga podupirati novcem građana, nego novce namijenjene za subvenciju preusmjeriti na programe pomoći dubrovačkim umirovljenicima koji jedva preživljavaju – ističe dalje Kristić te dodaje kako je najvažnija poruka koju bi vladajući trebali shvatiti ona da među građanima vlada ogromna frustracija i zabrinutost smjerom u kojem Dubrovnik ide i u što se on pretvara, no čini se da oni to uopće ne doživljavaju.
-Uz dužno poštovanje prema svemu što se radi, ni ovakvi promašaji nam nisu poruka da stanemo na loptu, nego se i dalje hvalimo rekordnim proračunom, brojkama, uspjesima, bez trunke samokritike, poniznosti i respekta prema svojim građanima. I dalje se svaki petak u medijima objavljuju bilteni o tjednu za nama , a pritom je svaki uspješniji od onog prethodnog. Nigdje niti jednog problema. U njima se redovito objavljuju vijesti o brojnim uspješno realiziranim projektima tako da građani više ne znaju bili vjerovali biltenima ili svojim očima? No, prava je istina da je Dubrovnik pao toliko nisko da je izgubio svoje dostojanstvo, svoj identitet i da nemamo kontrolu nad gotovo ničim. Dom umirovljenika u Gružu je samo još jedan primjer otuđenosti od realnosti. Smještaj u njemu može si priuštiti nekolicina dubrovačkih umirovljenika, dok ostali umirovljenici o kojima nema tko brinuti mogu plakati nad svojom sudbinom ili pokrenuti  peticiju za legalizaciju eutanazije. Grad u kojem  objekti u sustavu obrazovanja i socijalne skrbi služe primarno turizmu i ugostiteljstvu, Grad u kojem sveučilište ima više zaposlenih nego studenata, Grad u kojem je zdravstvena skrb ugrožena, Grad u koji ne može preživjeti bez nekoliko tisuća stranih radnika dok domaći radnici ne mogu živjeti od svojih primanja, je sve samo ne bogat Grad. Grad u kojem imaš vrtiće, a nemaš tete jer ih nisi spreman primjereno platiti, Grad u kojem jedino možeš voziti taksi, konobariti ili se baviti rentijerstvom je siromašan Grad. To su ključne teme o kojima ovisi naša budućnost, a o njima se gotovo i ne progovara. Od materijalnog siromaštva je puno opasnije i ozbiljnije ono duhovno i intelektualno koje je svakim danom sve veće i veće – zaključuje Maro Kristić.