Gradski vijećnik Maro Kristić uputio je priopćenje u kojem se osvrnuo na stanje dubrovačkog sveučilišta, njegovu ulogu u razvoju grada te izazove s kojima se suočava, uključujući slabo popunjene upisne kvote i neadekvatno upravljanje resursima. Uz to, upozorava i na probleme u zdravstvenom sustavu, posebno u pogledu dostupnosti medicinskih usluga, naglašavajući nedostatak pedijatra u Dubrovniku. Priopćenje prenosimo u cijelosti.
“Semper primus, semper melior“ (Uvijek prvi, uvijek bolji), slogan je dubrovačkog sveučilišta. U kontekstu svoje veličine naše sveučilište nije veliko, ali za Dubrovnik je od fundamentalne važnosti i kao takvo bi trebalo predstavljati ključan čimbenik u ekonomskom, kulturnom, društvenom, gospodarskom, znanstvenom i umjetničkom razvoju grada. Njegova uloga je da potiče i generira razvoj i duboko utječe na zajednicu, njenu stabilnost i prosperitet. Uglavnom, sveučilište bi trebalo biti duboko utkano u identitet Grada i činiti njegov prepoznatljiv i neodvojiv dio. Još od davnina postoji teza o tome kako je postojanje kvalitetnog obrazovnog sustava jednako važno za zajednicu kao i postojanje istog takvog zdravstvenog sustava. I to doista jest tako. Stoga poanta ovog osvrta nije samo ukazati na stanje na dubrovačkom sveučilištu koje vjerojatno ima najslabije popunjene upisne kvote u državi, nego na situaciju u kojoj se Dubrovnik danas nalazi. Vjerujem kako o zdravstvenom sustavu ne treba posebno trošiti riječi, jer je i on kao i sveučilište uvijek “Semper primus, semper melior”, prvi i uvijek bolji, ali po listama čekanja i nagomilanim dugovima, a ne po kvaliteti i dostupnosti medicinske usluge. Uzmimo samo za primjer standard medicinske usluge za one najranjivije, za našu djecu. U Gradu s najvećim proračunom u državi 8000 dubrovačke djece liječe dva do tri pedijatra, dok odjel pedijatrije u našoj bolnici puca od preopterećenosti. Ako to nije podatak koji bi nas svih trebao zabrinuti, onda stvarno imamo problem sami sa sobom. Jednako tako, sveučilište koje je u svom znanstvenom djelovanju prepoznatljivo, s druge, one bitnije, produktivne strane drži neslavni rekord s većim brojem zaposlenih u odnosu na broj studenata i izuzetno slabo popunjenim upisnim kvotama, što mora biti tema o kojoj će se govoriti i treba učiniti sve da se to stanje promijeni . Ove činjenice ničim ne umanjuju moje, niti bilo čije poštovanje i uvažavanje medicinskih i znanstvenih kadrova koji rade u dubrovačkoj bolnici i na dubrovačkom sveučilištu, jer to nije njihova krivnja pa čak ni krivnja onih koji su na njihovom čelu. Većina njih svoj posao radi angažirano i predano, ali u okvirima i sustavu koji je ustrojen lošim političkim odlukama. Demokratski izabrana vlast u većini modernih država svijeta uređuje i donosi zakonski okvir za sustave obrazovanja i zdravstva, ali oni to rade u suradnji sa najistaknutijim stručnjacima iz tih područja i osluškujući potrebe zajednice, a ti sustavi su nakon toga neovisni u svom radu. Na žalost, kod nas su i ova dva iznimno važna sektora oduvijek duboko i previše povezana s politikom, a rezultati su pogubni. Stoga najveći proračun u državi, brojni projekti i u njih uloženi milijuni neće ništa bitnije primijeniti, ako se ne promijeni paradigma upravljanja ključnim resursima koja vodi Grad duboko u dekadenciju i propast, ali i ako se ne promijeni mentalitet svakog od nas pojedinaca koji često mislimo samo na osobne interese i ne želimo svojim postupcima ugrožavati iste. Nije slučajno došlo do toga da smo Grad u kojem se možeš baviti jedino rentijerstvom, konobariti ili voziti taksi, niti je slučajno da nas je preplavila strana radna snaga dok naši ljudi koji nemaju viška nekretnina jedva žive od svog rada. Ne događa se baš sve loše zbog globalnih trendova, nešto bi se trebalo pitati i nas, ali mi očito biramo biti tuđi, a ne svoji ! Stoga krajnje je vrijeme da prestanemo zatvarati oči pred ključnim problemima i izazovima o kojima treba otvoreno i javno razgovarati, ako želimo zadržati nadu u bolju i svjetliju budućnost.