Vjerujem da bi svi voljeli voljeti… I znamo da je to jedan predivan period kad se u trbuhu stvore leptirići, mi smo u sedmom nebu, a sve je oko nas šareno i lijepo… No, uzmimo da je rečeno ostvareno između dvoje mladih, a možda i starijih, kad su privrženi jedno drugom. Kad se simpatiziraju i ispoljavaju iz sebe emocije koje su drage i slatke. Ali kad spominjemo roditeljsku ljubav, onu ljubav između majke i sina, ili oca i kćeri… kad znamo da bi roditelji dali i zadnju kap krvi za svoje potomstvo, je li uvijek na kraju sve tako slatko?!
Hm… znam dragi prijatelji u dosta primjera kad bi roditelji u ime ljubavi branili svojoj djeci da se ponašaju onako kako bi djeca htjela. Recimo, sin u svojoj devetnaestoj godini poželi voziti jedan bogati Ferrari. Roditelji to saznaju, ali znajući da je taj automobil suviše skup, ali ne samo to… već je to automobil koji preferira veće brzine i sklono tome i dobre ceste, roditelji to brane sinu! No, sin bi to želio, a roditelji bi željeli udovoljit sinu, ali realnost je drugačija, i roditelji ne popuštaju, iako ih to boli, ali za dobrobit sina, kako zdravstvenu tako i financijsku, roditelji ne pristaju na tu uslugu.
Vidite, moja nova Mudrosnica „Voljeti znači iznova boljeti!“ ukazuje na to da je vrlo česta situacija da ljubav mora doći preko nekakve vrste boli. Kako to?!, pitate se. Pa uzmimo za primjer one obitelji gdje je jedan član te iste obitelji, da bi zaradio neki bolji novac, morao ići preko granice, u dijasporu. Teško mu se bilo odvojiti od obitelji, žene i dvoje malodobne djece, ali realnost je bila okrutna. Uobičajeno otac, za dobrobit obitelji, napušta svoj dom i ide na neko „bolje“ mjesto, odakle će slati veće financije svojoj ženi i djeci kako bi oni mogli opstati. Vjerujem da je ova vrsta ljubavi, kad se otkida od onog što je sveto, a to je familija, jako bolna. Kako za tog člana obitelji koji je pošao van granica države, tako i za obitelj koja ostaje.
I mogli bi mi ovako na dugo, i na široko, ali svakako je osvjedočena istina da ljubav boli. Nije sve idealno i posloženo u našim životima da bi mi uživali. Vrlo često se mora „otkidat od usta“ kako bi ljubav bila zadovoljena. Otac i majka su djetetu sve, pogotovo u onim osjetljivim godinama. Ali otac i majka nemaju samo funkciju ugode i sigurnosti, njihova uloga je i pedagoška, gdje uče dijete kako pravilno živjeti, i da sve nije idealno. Jer život zna biti itekako okrutan. I ako nismo svjesni da „Voljeti znači iznova boljeti“, nećemo doći na pravi put. Možda je i šiba iz Raja izašla, ali odricanje u ime ljubavi je poželjno, pa makar i bol bila prisutna, i to sve za naše bolje sutra.