Glazbenik Marko Pecotić, poznatiji kao ‘Peco’ često boravi u Dubrovniku, bilo privatno, bilo poslovno. Nije ni čudo da ga zove svojim Gradom. Jednostavno, za njega ga vežu brojni lijepi momenti. Nedavno je nastupio s ‘4 tenora’ na Stradunu u sklopu Dubrovačkog zimskog festivala. ‘Uhvatio’ je koji minut’, sjeo s nama na kavu i popričao o Dubrovniku, lijepim sjećanjima, kao i o glazbenoj sceni. Otkrio nam je kako za iduće ljeto priprema koncept koncerta koji će biti sastavljen od pjesma ‘4 tenora’, Iskona i njegovih vlastitih pjesama.
Znamo da ‘nima Splita do Splita’, Vašeg rodnog grada. No, Dubrovnik je grad koji također ima posebno u privatnom i poslovnom smislu? mjesto u Vašem srcu. Što Vam znači,
Najemotivnije sam vezan za Dubrovnik. U svim sam godišnjim dobima tu bio i boravio. U svim svojim životnim prekretnicama sam bio prvo u Dubrovniku. Baš zbog toga je prošla godina bila posebno emotivna jer nisam nastupio, nego možda dva puta. Pretprošle godine sam nastupio sigurno skoro dvadeset puta. Tako mi je bilo nekako čudno kako se to okrenulo. No, ponovno je sve dobro počelo, nastupom na Stradunu s ‘4 tenora’, a među ostalim mi je jedna srednja škola iz Dubrovnika poslala poruku za nastup na maturalnoj večeri. Tako da, sve se to opet vraća. Povezanost mene i Dubrovnika je velika zbog toga što ima sigurno petnaest velikih stvari koje sam doživio u ovom gradu. Pritom mislim i na Cavtat jer sam usko povezan s obitelji Kužnin koja mi je uvijek bila kao druga obitelj kad bih ovdje došao. Naravno, tu je i Mislav iz Cavtata! Sa svakim sam osobno imao obiteljski odnos. Baš zbog toga smatram Dubrovnik svojim Gradom i svojom drugom obitelji.
Kako Vam je zapravo nastupati u Dubrovniku?
Uživam biti ovdje, ali je velika odgovornost! Jer, meni se čini da cijelo vrijeme radim istu stvar i da ću ljudima postati dosadan (smijeh). Baš se zbog toga svaki put iznenadim kad nakon nastupa budu ovacije i ljudi budu presretni, pogotovo što se tiče vjenčanja i privatnih zabava! Ljudi možda ne očekuju da je moj repertoar tako šarolik. Želim ugoditi publici i ne želim se držati nekih pravila nastupanja i prezentiranja sebe kao umjetnika. Jednostavno, meni su ljudi bitni! Ako vidim da su se zaželjeli neke druge muzike, pritom mislim na hrvatsku muziku, nego nekakvog drukčijeg žanra, ubacim dvije-tri takve pisme. To sve želim pružiti ljudima jer se oni žele zabaviti. Znam koliko me dubrovačka publika baš bezrezervno voli. Voljeli su me u svim stanjima. Zbog toga sam im iznimno zahvalan jer točno znam, a znaju i oni, što sam sve prošao. Svaka ulica u Dubrovniku ‘osobno’ može pričati svoju priču – u mom slučaju, od prijašnjeg života kad sam se družio s ekipom od jutra do mraka, do sadašnjeg života kad sam ga pretrčao jedno tridesetak puta. Svaki put bih s oduševljenjem postavio objavu na društvene mreže i pohvalio se kako ovaj put na drukčiji način vidim Dubrovnik.
Koji su Vam najdraži dijelovi Grada?
Uvijek je to bio Stradun. Izgubit se po malim ulicama. Odnedavno su mi posebno dragi i Jezuiti. Upoznao sam i druge dijelove Grada. Poseban mi je užitak bio posjetiti zidine tijekom korone, u miru. Nažalost, prije bi me najviše sprječavala gužva kako bih se posvetio Dubrovniku i njegovim ljepotama.
Na glazbenoj sceni u Hrvatskoj, proteklih se nekoliko tjedana ‘brujalo’ o rasprodanim koncertima Aleksandre Prijović u zagrebačkoj Areni. Kako Vi na to gledate?
Ne podržavam one koji pljuju po tome jer je muzika, kao prvo – radost i veselje. Pravo je pitanje zašto je njima ta muzika draga? Rekao bih da su se ona i njen tim dobro pripremili za mlade osobe, odnosno dobro pripremili teren da ljudi nauče te pjesme. Ja stvarno ne znam nijednu, pokušao sam ih slušati, ali ne mogu. Njoj svaka čast. Kad ću ja, Marko Pecotić Peco napuniti Lisinski, kamoli Arenu? Kamoli pet puta. Tko će mi napisati te pisme? I da će to ljudi prihvatiti? Neka se svi opuste. Nemojmo osuđivati.
Što se tiče glazbenika i glazbene scene u Hrvatskoj, kako biste je opisali?
Na glazbenoj je sceni s je s jedne strane jedna velika stihija, a s druge strane je riječ o jednom profesionalizmu. Ali, uvijek, i na jednoj i na drugoj strani, zadnju riječ ima Božja ruka koja te u datom trenutku pokrene. Sad si gori, sad si doli. Ništa o tebi ne ovisi. O tebi ovisi da ostaneš dobar, postojan, predan tom poslu i da voliš to što radiš.
Koja Vam je neostvarena želja po pitanju vlastitog glazbenog djelovanja?
Ne znam je li to na žalost, ili na sreću – sve što sam zamislio, sve mi se ostvarilo. Prvi veliki hit pa drugi pa osvajanje Splitskog festivala… Generalno, rekao sam da neću više ništa razmišljati, nego želim da sve ide svojim tijekom. Znam da sebe vidim kako za jedno pet godina punim Arenu. Nadam se da ću napuniti barem jednu!
Članak objavljen u tiskanom izdanju DuLista 13. prosinca 2023. godine.