Gledali smo jednu od zanimljivijih sjednica Gradskoga vijeća Dubrovnika, na kojoj se ‘žučno’ raspravljalo o problemu nepoštivanja koncesije za Tvrđavu Imperijal, i prijedlogu raskida tog štetnoga ugovora za Grad Dubrovnik (čitaj porezne obveznike Dubrovnika i Hrvatske).
Čelnici nekih stranačkih klubova su prilično odlučno istupili, ali onda je Gradonačelnikov ‘Sveti Petar’ bacio na njega, s visine otprilike udaljenosti Zagreba, a i veće, jedan od famoznih kamenčića ‘mudrosti’ pokazujući mu ‘pravi’ put.
Kad su se svi izmorili, Andro je pobjedonosno izgovorio, po prilici… Jako dobro ste sve to rekli i pokazali vaše stavove i protivljenja, ali vidjet ćemo, kad se bude izglasavalo o raskidu koncesije… kako ćete onda glasovati i podizati ruke. I bila je stanka, i s visoka konzultacije, i bi dabome, nakon toga onako, kako je ‘sveti Petar’ Andru došapnuo, i ne baš svi, ali većina junaka mukom zamukoše.
Osta neki ‘status quo’ u zraku i nova prigoda za nadu investitora, koji to nisu. U tom trenutku Udruge proistekle iz Domovinskog rata, njih 12, je bilo potpisalo zahtjev za raskidanje koncesije i predložilo da obnovu preuzme Grad i Društvo prijatelja dubrovačke starine.
Gradonačelnik poziva dio braniteljskih udruga, takozvani forum i drži svoj uobičajeni pledoaje… govor u kojemu se, već po običaju, potpuno predaje na stranu i za interese ‘investitora’, i njihovog prijedloga raseljavanja Muzeja Domovinskog rata iz Tvrđave (sadašnjeg središnjeg dijela) u zapadni bastion. Takvo prihvaćanje preseljenja podrazumijeva rušenje postojećeg tornja na Srđu i njegovo ‘premještanje’, a u stvari gradnju novoga na drugom neutvrđenom mjestu.
Oštri, kao inače, nas nekolicina predsjednika Udruga se protivimo i to potkrjepljujemo činjenicama, ali nimalo iznenađujuće, jer i inače tako reagiraju, ostali šute. Priznajem upornost i da me na nju ‘navukla’ ignorancija gospodina Gradonačelnika, no njega je to ipak ‘taklo’ i u ovoj prigodi je očito dostatno ‘isprovociran’ izgovorio, po prilici… Vi ste sad rekli svoj i stav vaše udruge (UBD) i na to imate pravo, ali što ako se sad SVE ostale udruge branitelja okrenu protiv Vas.
Ni naslutiti se, na oko!, u tom trenutku nije moglo, koliko je Gradonačelnikov ‘Sveti Petar’ moćna figura, ili se takvim nastoji prikazivati, da se učinio (Vlahušić) jačim i od bivše Gradonačelnice, ali vjerojatno ipak to nije. U svemu postoji red i hijerarhija, zna se tko je gori, a tko doli, a i tko je danas gori da sutra može biti doli, ali i da ponovo teško više može biti gori u Dubrovniku.
I ne lezi vraže ‘iznenada’ se sastaje koordinacija dijela braniteljskih udruga (Županijska), nakon koje na viđeno, neviđeno i bjanko u najboljoj namjeri?!? 11 predsjednika udruga (pitanje je na kojim tijelima udruga su donesene takve odluke) potpisuje prijedlog ‘investitora’, a ujedno i dijela ‘usuglašenih’ stranačkih dužnosnika, predvođeni neizostavnim im čelnikom Gradonačelnikom. Potpisuje se taj, doduše malko frizirani novi prijedlog, čak i bez suze na oku žaljenja što se Muzej seli, a Toranj ruši.
Kako je cijela operacija ‘Prevrat ‘jedinstva’ branitelja’ obavljena diskretno i izuzetno hitno samo dio dosljednih Udruga je ostao na svom, prvotnom izvornom stavu. Tek na sastanku Predsjednika Gradskoga vijeća vidjelo se da je spomenuta operacija poprilično uspjela. Ostalo se na dva prijedloga, onaj za muzej u središnjem dijelu, i onaj osnažen novim brojem poklonika za seljenje u zapadni bastion sa srušenim Tornjem Slobode.
Ne budi lijeni u Udruzi branitelja Dubrovnika, skupa s dijelom ostalih Udruga (borbeni dio), podižemo 6.12. zastavu Republike Hrvatske poslije pune 24 godine na Toranj OiV na brdu Srđ. I iz njima poznatih razloga, ne samo da su je mnogi od političara pokušali ne vidjeti, nego je uz njih stala i ignorantna većina medija.
Ali za ljubav Gradu i Dubrovniku vrijedne ‘pčelice’ su se povezale i, nakon pojašnjavanja o čemu se radi, od onih 11 udruga neke staju ponovno uz prvobitni prijedlog, a i dio braniteljskih Udruga, koje nitko do tada nije ni pozivao ni upoznao s problematikom također prihvaćaju čvrsto stav da Muzej Domovinskoga rata treba ostati na sadašnjem mjestu i to u cjelokupnom središnjem prizemnom dijelu tvrđave što bi gotovo zadovoljilo namjere osnovne uloge tog objekta… očuvanja digniteta branitelja i svih građana vezanih za i uz obranu Grada, a time i Domovine.
Rezultatski to je sada po prilici 14:7 ili 15:8 braniteljskih udruga za Muzej Domovinskoga rata u središnjem dijelu Tvrđave i ostanak Tornja Slobode na njegovom uzvišenom mjestu, kako bi se i narednu jubilarnu 25. godišnjicu, i zavazda, u taj 6.12., na njemu vijorila naša Zastava 7 metara duga i 3 metra široka.
Tek sad imamo paniku, kod i oko ‘svetaca odozgor’, pa se javlja prokurator tvrtke Razvoj Golf gospodin Kusalić ‘prijatelj’ branitelja (valjda nekih privatno), koji se pričinjajući i tobože ne prateći operaciju ‘Prevrat ‘jedinstva’ branitelja’ svoga suborca Gradonačelnika, a niti tragove pisama braniteljskih udruga upućenih Predsjedniku Gradskoga vijeća, užurbano poziva na stari rezultat otprilike 7:11 i zanemaruje novi rezultat 15:8 protiv prijedloga tvrtke Razvoj Golf. Treba tu računati i na iskazanu potporu iz Konavala, s Korčule, a i Neretva se budi.
Očito je tajni rad na ‘jedinstvu’ branitelja ispod žita urodio nenadanim javnim povezivanjem i istupanjem nas ‘ostalih’ Udruga, koje su se podigle i skupile glave zajedno i za Spomenik, i za Muzej i za Dubrovnik i za Hrvatsku.
Za razliku od Tuđe vizije onih branitelja ostalih u emotivnom zapećku, svojevoljno marginaliziranih i izbačenih iz Tvrđave, koju ubuduće ne bi nadvisivao Toranj Slobode, nakon neprijateljskog raketiranja i rušenja ponovo iznikao na krvavoj hrvatskoj zemlji Dubrovnika, ima i jedna prava Vizija, oko koje se veliki dio branitelja usuglasio, a nadamo se da će i svi ostali.
U toj viziji – zamisli, kojoj tek slijedi stručna i kvalitetna razrada… od Grada do Tvrđave Imperijal vodi kameni Križni put s moguće arlama domaćega aromatičnoga bilja ili drvoredom čempresa sa strana. Križni put vidljiv iz Grada i doslovno veleban, i s vremenom sigurno jedan od novih simbola Dubrovnika u svijetu.
Vodi do Tvrđave s Muzejom Domovinskoga rata u prizemnom dijelu, a iznad njega je Dvorana Mladosti Dubrovnika za sve mlade Hrvatske i Dvorana branitelja Dubrovnika za sve branitelje Hrvatske. Ima gore mjesta i za druge komercijalne i ugostiteljske sadržaje.
Na posljetku, ali najznačajnije tu bi bio i: ‘Salon branitelja Dubrovnika’. Da, pravi salon urađen od plemenitih materijala s vrijednim predmetima i namještajem, što bi ono rekli ‘sve u svili i kadifi’. Čemu bi služio?
U njemu bi bili primani gradonačelnici, državnici i ugledne osobe kulturnog i javnog života. U stvari to bi bila stožerna točka, ne samo obranjenoga Dubrovnika, nego i cijele Hrvatske, naše Državnosti! Mjesto na kojem bi bio prestiž biti primljen, viđen i ugošćen praćen svom silom domaćih i stranih medija. Zašto?
Zato jer ovo je Libertas! Zato jer ovo je obranjeni Dubrovnik! Perjanica hrvatske Domovine.
Naš zavazda slobodni Dubrovnik !
Mjesto zaključka… Predlažemo da glavnina prihoda od svih sadržaja u i oko Tvrđave Imperijal ide za školovanje naše djece i mladeži, te poboljšanje uvjeta i kvalitete školovanja i studiranja u Dubrovniku. Što se tiče tornja ne samo da ga treba ostaviti, nego se može napraviti još jedan, kao atrakcija otvorena za posjetitelje, na koji će se moći popeti uz odgovarajuću naknadu i snimati Grad iz najljepše perspektive, ako treba za manje sportske tipove, kakav je i moj vršnjak Gradonačelnik, napraviti dizalo, lift sa strane da i oni mogu doživjeti taj nenadmašan pogled, koji budi čak i zaspalu ljubav i poštovanje prema Dubrovniku, a donosi najuzvišeniji, onaj nenadmašni osjećaj Ponosa.
Marko Mujan, mag.pol.
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.