Na prošloj sjednici županijske Skupštine postavio sam pitanja, koja imaju izuzetnu težinu, iako bi ih neki rado sveli na tehnike mahanje zastavama i borbe s vjetrenjačama.
U pitanju je djelovanje i podsjećanj ena odgovornost onih u sredini između Grada i Države, gdje se nalaze županije. Grad se pokrenuo i vratio k sebi, dok ‘državna’ politika vuče na koncima ‘viših’ interesa sve ‘lutke’, koje joj se puste.
Dolina Neretve, Ombla, Srđ, Malostonski zaljev, Ploče bez termoelektrane, Gornji horizonti, Lučino razdolje, Vela Luka, Tri sestrice… Sve treba pomno paziti i zaštititi od klasične rasprodaje za šaku škuda u privatnim džepovima.
Što sam želio upozoriti?
11. svibnja ove godine na svečanosti proglašenja najboljih županijskih sportaša u palači Sponza istaknute su zastava EU-Ropske, Dubrovačko-neretvanske i Grada Dubrovnika, ali ne i zastava Republike Hrvatske. Ne isključujem da je u pitanju propust, ali ono što se sve uobičajeno događa je sramota. Da tvrdnju osnažim, pokazao sam majicu na kojoj su znak DUNEA-e i zastava EU-Ropske, a nigdje ni H od Hrvatske.
Hrvatska daje novac Euniji, koja od tog kolača vrati tanku fetu Regiji (što god to značilo). Regija (županija) sva sretna zaboravi da su to naše konvertibilne kune i u znak zahvalnosti modernom ekonomskom ropstvu, digne barjak Novom svjetskom poretku, a umjesto Narodu Hrvatske pokloni se hegemoniji, ma tko joj bio na vrhu. Sitnim slovima na majici piše da je proizvedena za Nizozemsku u Maroku, možda i u samom Marakešu, gdje se potpisuju, tobože neobavezujući sporazumi o sutra, možda ‘turističkim’ turama migranata i kroz našu Županiju.
U isto vrijeme, mandarine iz doline Neretve ne smiju se prodavati slobodno na svjetskom tržištu, poglavito ne ruskoj djeci, jer ona valjda nisu??? dio civilizacije, dok naši, jedva opstajući poljoprivrednici iz zlatne neretvanske doline, to tobože jesu pa ih se suptilno potiče na iseljavanje. Majicu sam poklonio gospodinu Županu, cijena poklona ne premašuje propisanu, za mene je njezina vrijednost minorna.
Na pitanje zbog čega nema hrvatske zastave ili grba na majici, koju bi trebali nositi djeca, majke i očevi sportaši, odgovor je bio da se naša Županija nema što dokazivati hrvatstvom. To bi moglo značiti da je pobjedom branitelja u nametnutom ratu bitka za suverenu Hrvatsku odgovornima završena, ali takvu lagodu, pored budnih, neće sebi moći nitko priuštiti.
Drugo je pitanje vezano uz zemljište i vodu na Ombli i uporne pokušaje dovođenja prvoga bagera na njen izvor.
29. travnja 2015. godine vijećnica Ana Musa predložila je usvajanje Deklaracije o zaštiti rijeke Omble. Predsjednik Županijske skupštine Ivan Margaretić, i vladajući na čelu s HDZ-om nisu bili za uvrštavanje te točke na dnevni red jer očekuju da se o tome prvo očituje lokalna zajednica.
Grad Dubrovnik je danas protivan gradnji famoznog vijadukta preko izvora Omble, i to nije od jučer. Gradsko vijeće je tako 18. svibnja 2015. godine donijelo Deklaraciju protiv projekta izgradnje hidroelektrane na području značajnog krajobraza rijeke Dubrovačke.
Umjesto Deklaracije Skupština Dubrovačko-neretvanske županije 3. srpnja 2015. godine donosi Zaključak o protivljenju projektu izgradnje HE Ombla i traži od Vlade Republike Hrvatske da ga zaustavi.
Kako je moguće da se godinu dana poslije ovakvog Zaključka, u Prostornom planu iz srpnja 2016. godine nađe HE Ombla i cjelokupna infrastrukture, sa sveobuhvatnim energetskim i vodnim dijelovima tog malverzacijskog Projekta.
Zbog toga smo mi ‘obični’ amateri bili prisiljeni na trošenje snaga i nerava, ‘mobiliziranje’ lokalnih stanovnika, pisanje ‘nepotrebnih’?!? prigovora tijekom Javne rasprave u veljači 2017. godine, tek nakon nje u Izvješću stoji da se briše HE Ombla.
S obzirom da nam se umjesto odgovora na Javnim raspravama uglavnom serviraju nekakve šuplje priče, mala hrabra ekipa puše opravdano i na hladno. Stalno nas se pokušava ušutkati i poziva na poštivanje metodologija i procedure.
To što je nakon Zaključka Skupštine DNŽ protiv izgradnje HE Omblaona uvrštena u Prostorni plan nikako ne sliči na njihovo poštivanje. Moglo bi se reći kako nisu važne formalnosti jer se hidroelektrana više (nadamo se) neće pojaviti u planskim dokumentima, kao u spomenutoj ‘proceduri’, ali tome nije tako jer se ovako možda radi i iza Županovih leđa.
Nije prvo, a teško da će biti i posljednje podmetnuto kukavičje jaje. Slično se podvaljivala, kao jedna i jedina mogućnost, Brza cesta preko dvanaest izvora s ‘velebnim’ vijaduktom – mostom iznad izvorišta rijeke Omble. Tako bi sigurno i ostalo, da se javnost nije izborila za još jednu varijantu, koju se uporno ne tretira na istovjetan način.
Devastacija Omble je u korist nama dobro poznatih interesnih skupina, i takozvanih investitora, kojima bi Projekte plaćali, ili u cijelosti, ili u ogromnom dijelu Građani Dubrovnika i Republike Hrvatske. S takvom praksom i malverzacijama treba stati, a novim generacijama ostaviti prirodu i mogućnost razvoja po mjeri čovjeka.
Gradonačelnik i Grad su već stali na pravu stranu, hoće li i Župan i mi županijski vijećnici. Vjerujem da hoćemo.
Zečevi iz priča o kupusu i mrkvi na štapu, koji su zbog poznatih okolnosti u vremenima teškim mogli duplo profitirati, zaletjeli su se isprovocirati prekid što ih je koštalo buđenja i činjenice da je razlika u rezultatu prevelika, a vrijeme se više ne može vratiti.
Istina, tko je jamio jamio, ali shvatit će prije ili kasnije, kad zagrmi, da postoje Ljudi, koje se ni s čim ne može kupiti, a takvi ih profiteri nemaju ni čime podcijeniti.
Da zaključim: Nismo branili Hrvatsku i sačuvali Zastavu da bi je i neki s rukom na srcu devalvirali.
Marko Mujan, mag.pol.
neovisni vijećnik (lista MOST-a)